Foto: Shutterstock

Tri uobičajene riječi koje čuješ među kršćanima u vrijeme krize jesu: „Gospodine, učini nešto!” Potpuno je protiv naše ljudske prirode da mirno stojimo i ne poduzimamo ništa kad se suočimo sa zbunjujućim situacijama. Zapravo, čekati strpljivo na Boga da djeluje vjerojatno je najteža disciplina kršćanskog života. Čak i odani vjernici paničare kad Gospodin ne djeluje prema njihovu rasporedu.

Naš Bog uvijek gleda na zemlju tražeći ljude koji će se uzdati u njega u svakoj krizi, kušnji i beznadnoj situaciji. On nas uistinu često uvodi u situacije koje su alarmantne, kritične, teške, kako bi nas kušao. On želi vidjeti jesmo li voljni mirno stajati i čekati na njega da nam donese nadnaravno izbavljenje.

Biblija jasno kaže: „Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku, i mio mu je put njegov” (Ps 37,23).

To znači da je Bog taj, a ne đavao, koji nas dovodi u teške situacije. Mi možemo vapiti: „Gospodine, zašto dopuštaš da se moja kriza nastavlja?” Ali istina je da on dopušta našu kušnju namjerno – s ciljem. A to nam je teško prihvatiti!

Čvrsto vjerujem da svaki korak koji poduzimamo određuje naš nebeski Otac. Bog želi u nama proizvesti vjeru – zbog toga nas oblikuje u pobožne primjere vjere – da svjedočimo za njega ovom bezbožnom, bezvjernom naraštaju.

Bog je apsolutno vjeran svojoj djeci i nikada nas ne bi doveo na sâm rub i onda nas napustio. On nas uvijek pita: „Hoćeš li ti biti onaj kojega tražim? Hoćeš li ti biti onaj koji neće paničariti? Koji me neće optužiti da ostavljam i zadajem bol svojoj djeci? Hoćeš li ti biti postojan u svojoj krizi i pouzdati se u mene da ću te provesti kroz nju?”

„Mirno, čvrsto stajati” je čin vjere – aktivno počivanje na Božjim obećanjima. Vjera mijenja sve! Hoćeš li odlučiti danas prestati sumnjati i jednostavno se pouzdati u njega?

Autor: David Wilkerson (1931-2011)

Izvor: www.davidwilkersonincroatian.blogspot.hr / www.worldchallenge.org/devotions; World Challenge, Inc.; PO Box 260, Lindale TX 75771, SAD