Foto: Marc A. Sporys, Unsplash

Prisjećam se nedavno proživljenog prekrasnog dana koji je duboko obilježio moj trenutni način života – dana kada smo suprug i ja izrekli svoje „da“ pred Gospodinom. Tada smo si obećali velike stvari, iako nismo bili potpuno svjesni što nas čeka. S obzirom na ozbiljnost tog obećanja, posvetili smo se detaljnim pripremama i planiranju vjenčanja, težeći da svaki aspekt bude u skladu s Božjom voljom.

Veliku zahvalnost dugujem Gospodinu

Zahvalna sam svojim dragim prijateljicama i muževoj rodici što su mi nakon zaruka u Jeruzalemu pružile podršku omogućivši mi detaljno planiranje vjenčanja uz kupljene planere. Također, zahvalna sam svom mužu na strpljenju s mojim „fiks idejama“ te roditeljima koji su me podržavali u tom procesu. Iako su neke ideje tada izgledale kao „fiks ideje“, kasnije su se pokazale korisnima. Veliku zahvalnost dugujem Gospodinu koji me vodio korak po korak kroz tu fazu života, te našem duhovniku Nediljku koji je dijelio svoje iskustvo i darovao nam tečaj Ljubav i poštovanje, što je bila izvrsna priprema za brak. Nakon tečaja zajedno s kumom Suzanom sam na poticaj Duha Svetoga organizirala grupnu molitvu za muževe, o kojoj sam pričala detaljnije .

Tijekom tog perioda pronašli smo svoj stan u najmu, a detaljnije o tome govorila sam u članku za časopis Book. Nakon te molitve postila sam po uzoru na proroka Danijela o čemu sam detaljnije govorila također.

Žrtva Gospodinu za brak

Ono što bih, također, navela je naše malo zaručničko hodočašće dva i pol mjeseca prije vjenčanja, za Veliku Gospu, iz Livna do Međugorja. Htjeli smo učiniti žrtvu Gospodinu za naš brak, buduće potomstvo i kako bismo jednu pozivnicu ostavili pod kamen na Podbrdu za Isusa i Gospu. Na taj smo način željeli pokazati Bogu da ih želimo na svom vjenčanju i da oni mogu učiniti čudo poput onoga na svadbi u Kani Galilejskoj. Drugim riječima, tamo gdje mi ne možemo svojim snagama dati dio sebe, tu nastupa On.

Razlučivanje duhova

S druge strane, ocu laži i mrzitelju braka nije se sviđalo to što želimo ući u brak. Pokušavao me je na sve moguće načine uznemiriti i prestrašiti. Primjerice, jednog jutra probudila sam se iz sna kojeg se sjećam i dan-danas. U snu sam ležala u svom krevetu i pored mene je bila zmija od koje sam se sledila od straha. Nakon nekog vremen,a kada sam stekla neko skromno iskustvo u razlučivanju duhova, shvatila sam da je bilo riječ o zloduhu. Vjerujem da su strahovi bili i na psihičkoj razini zbog toga što su se moji roditelji rastavili, a zloduh je to, vjerujem, jako dobro iskoristio. Tijekom zadnjeg tjedna priprema za vjenčanje imala sam velike kušnje i strahove, čak u toj mjeri da sam htjela odustati od svega. Strahovi su bili poput toga da je ovaj brak promašaj, pa do toga da sve što smo radili nema smisla.

Božja volja

Da se nikome nećemo sviđati kao mladenci i da nećemo sve stići pripremiti. Duboko u sebi, iako sam bila nesigurna u samu sebe, znala sam da je naš brak Božja volja i to mi je ulijevalo nadu. Gospodin mi je davao utjehu kroz ljude, situacije i okolnosti. Također je ispunio svaku moju želju o tome kakvo bi vjenčanje trebalo biti. U nastavku ću govoriti upravo o mojim željama koje je Gospodin u svojoj ljubavi i nježnosti ispunio.
Naime, svaki pomno planirani dio vjenčanja bio je predivan:

– propovijed svećenika kojemu smo se mogli nasmijati
– pjevači u crkvi uspjeli su prenijeti emociju i učiniti naš najvažniji trenutak dostojanstvenim. Također, imala sam želju unaprijed definirati popis duhovnih pjesama, koji se pokazao odličnim izborom.
– Čitanja na misi bila su prigodna i unaprijed dogovorena sa svećenikom, a kada su ih čitale naše drage osobe iz obitelji, osjetilo se da je Duh Sveti na djelu.
– Jedna mi je prijateljica rekla jednu simboliku, kako smo se u crkvi vjenčali na sat Božjeg milosrđa (15 sati). O tome nismo niti razmišljali, ali Gospodin je i na takve detalje pazio.
– Općenito cijela misa je bila dostojanstvena i vrlo emotivna. Svakako smo kao mladenci htjeli da bude misa, a ne obred jer smo na taj način htjeli omogućiti gostima da se pričeste.
– Sala je bila lijepo dekorirana uz željenu zlatno-bijelu boju koju sam imala u viziji. Naime, imala sam jednu sliku raja koji je bio sav u zlatno-bijelim bojama. Budući da je bračno darivanje predokus raja, htjela sam to pokazati na ovaj način i uz ovakav detalj s bojama.
– Bend je dobro podignuo atmosferu, a birali smo ga prema tome hoće li prihvatiti naš popis pjesama. Popis svjetovnih pjesama napravili smo u molitvi provjeravajući tekst svake pjesme. Željeli smo na taj način biti sigurni da pjesme neće poticati nešto što nije u skladu s Njim.
– Bili smo jako veseli mladenci i podizali atmosferu.

Gospodin mi je podario predivno sunčano vrijeme

– Vrijeme koje bi se moglo očekivati u to doba godine (kraj listopada) prohladno je, međutim Gospodin mi je podario predivno sunčano vrijeme od 20 stupnjeva i svi su mogli biti praktički u kratkim rukavima. Znala sam da će biti tako jer sam Gospodina konkretno molila i za to.
– Prvi ples je bio lijep i uživali smo u njemu, a koreografiju smo suprug i ja sami smišljali.

– Odlučili smo se na dnevnu svadbu, a priželjkivala sam da se sve završi oko ponoći jer sam htjela da suprug i ja imamo više vremena za nas dvoje nakon cijelog dana. Bog mi je omogućio da restoran radi svakako do ponoći, zbog korone što mi je bila još jedna u nizu potvrda da je Bog uvijek sa mnom.
– Željela sam da, osim nama, i gostima bude ugodno na vjenčanju što se potvrdilo kroz njihove komentare nakon vjenčanja.

Ono što Gospodin želi…

Odlučila sam neke tradicije ukloniti jer nisam bila sigurna jesu li u skladu s onim što Gospodin želi. Tako da nije bilo:
– tradicionalnog „kupovanja mlade“ već je samo bila igra s lažnim mladama; nitko me nije „kupovao“
– buket nisam bacala zbog toga što sam čitala da je to izvorno poganski običaj. Umjesto toga sam buket odlučila odnijeti u Međugorje Majci Božjoj. Poslije sam od svećenika saznala kako je u prošlosti ta gesta bila običaj princeza nakon njihove udaje

– imali smo set duhovnih pjesama na vjenčanju, što je inače neuobičajeno, ali se ljudima svidjelo
– ispred crkve se nisu bacale ni riža ni latice (također poganski običaj) nego su moje rodice organizirale kupnju balona koji se puste u zrak
– moja vjenčanica je bila vrlo jednostavna, nisam imala nikakav nakit, po uzoru na riječi sv. Petra: „Vaš nakit neka ne bude izvanjski – pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje sjajnih haljina. Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno.“ (1 Pt 3,3-4) Naravno, tu bih svakako naglasila da one žene koje se, primjerice kite na dan vjenčanja, ne čine nikakav grijeh, ali ja sam to tada tako razumjela. Sve sam to činila iz ljubavi prema Gospodinu i u želji da mu udovoljim.

Koje li nade u pozivu Njegovu, koje li bogate slave.“ (Ef 1,18)

U pismu stoji: „…koje li nade u pozivu Njegovu, koje li bogate slave.“ (Ef 1,18) Prema prethodno navedenom, svjesna sam da me Gospodin pozvao na brak, da me On vodio i da me On oblikovao. On zna da je za moje spasenje najbolji bračni poziv na koji sam pozvana. U Pismu vidim da postoji velika nada u pozivu Njegovu i velika slava. Želim prihvatiti taj poziv i tako prihvatiti Božji plan, Bogu reći DA i na taj način vršiti volju Njegovu. Želim ući u Njegovu slavu. Zamišljam da stojim pred Isusom u nebu koji je u svoj svojoj slavi i oko Njega korovi anđela i On kaže: „Valjaš, slugo dobri, jer si slušao moj glas i vršio volju moju, PONOSAN sam na tebe, ti si moja!“ Zar to ne bi bila bogata slava? Ja mislim da bi. Također, svjesna sam da ću biti kušana, ali Gospodin me poziva da se ohrabrim. Säm je Gospodin bio kušan prije najvećih stvari (kušnje Sotone u pustinji prije javnog djelovanja i kušnje u Maslinskom vrtu prije smrti i uskrsnuća). Ako je Bog svoga sina poslao u to, kroz to ga proveo i na kraju mu dao vijenac slave, mislim da će se pobrinuti i za mene ako se predam Njegovu planu.

Petru možete zapratiti na Instagram profilu biseri_zivota, gdje ona i njezina kuma objavljuju zanimljive misli, razmatranja i vlastita svjedočanstva, dijele korisne spoznaje i ideje. Subotom će uskoro održavati Školu molitve za žene na osnovu onoga što su naučile u Školi molitve.

Napisala: Petra Bodulušić

Za Book.hr priredila  A. P.

Podržite naš rad