Foto: Screenshot

Ante Čokolić, legendarni pripadnik 4. gardijske brigade, u podcastu „Gdje si bio ’91?” ispričao je iskustvo „bijele smrti” koju je doživio na Dinari u prosincu 1994. godine tijekom operacije „Zima-94″. Ovo iskustvo, kaže, promijenilo ga je u svakom smislu. Shvatio je da je svrha našeg postojanja na zemlji pomaganje jedni drugima.

Toga hladnoga prosinačkog dana pred njim su poginula četiri prijatelja, a on je zamalo završio smrznut. No, intervencijom Gospe i željom za životom, on je danas živ i priča ovu nevjerojatnu priču kako je preživio bijelu smrt.

Gospa me posjela na put

„To je bijela smrt. Kad smo došli dolje u polje, tako sam napisao u knjizi, i to doista je tako, Gospa me posjela točno da sjednem na put, iako je sve bilo pod snijegom. Osjetio sam da sam nepokretan i nijem i shvatio sam da me uhvatila „bijela smrt”, rekao je Ante.

Na sve je načine pokušao motivirati svoje tijelo na pomak, ali nije uspio. Shvatio je u koliko je ozbiljnom stanju i da će umrijeti.

„Borio sam se, ali shvatio sam da zapravo odlazim. A onda mi se pojavio velik žal jer tu umirem u snijegu, a nisam poginuo kao vojnik.”

„U tom trenutku vratio sam se u djetinjstvo, točnije u treću godinu života. Sjetio sam se jednog događaja kada me otac nosio na leđima. Nakon toga iskustva izašao sam iz svog tijela na neka dva metra visine i vidio svoje tijelo kako se izravnalo i kako leluja usporeno u zraku, potom sam se vratio u svoje tijelo… i tako sam deset puta ulazio i izlazio. U jednom sam momentu vidio raj i pakao.”

Potom je opisao kako je vidio raj i pakao.

„Raj je bio takva bjelina kakvu, opet kažem, nije moguće opisat. Nama je sinonim za bijelu boju mlijeko i snijeg, međutim ta bjelina raja je neopisiva, i sve je bijelo, i put i stabla, listovi su bijeli. Anđele sam vidio, oni su isto bijeli. Voda,  jezero, sve je bijelo. Onda sam vidio kao nekakav stup i desno je bio pakao. Izgledalo je kao crni vrtlog koji usisava zle duše u tu crnu utrobu vrtloga. Tamo je apsolutno crno.”

Svi oni koji me vole, plakat će, a zapravo bi se trebali veseliti

„Prošao mi je u tom trenutku cijeli život ispred mene i shvatio sam da nemam nikakav smrtni grijeh na duši i moja duša je išla u raj. I u tom sam se trenutku prestao boriti da ostanem ovdje na zemlji. Toliko je tamo lijepo da se više nisam htio boriti za ovaj svijet.

No onda sam pomislio; svi oni koji me vole, plakat će, a zapravo bi se trebali veseliti. Pomislio sam kako ću ja njima prenijet tu informaciju, da oni ne moraju plakati. Svašta sam razmišljao, da kažem anđelima da im prenesu, ali shvatio sam da su i oni duhovna bića kao i ja.”

U tom trenutku, svjedoči Ante, u njegovim posljednjim sekundama života, pred njim se pojavio kombi koji je prolazio putem, točno tamo gdje ga je posjela Gospa.

„Prvo svjetlo od kombija došlo je do mene i ja sam ustao kao da ništa nije bilo…”, svjedoči između ostalog Ante. Cijelu njegovu priču poslušajte u podcastu:

Za Book.hr priredila I. A.