Duhovnost

NOĆ KAD SE RODIO SPASITELJ

Viđenje bl. Anne Katharine Emmerich: Josipa i Mariju nitko, ni rodbina ni prijatelji, nije želio primiti Uz Mariu Valtorta, najpoznatija vizija Isusova rođenja je ona bl. Anne Katharine Emmerich. Što je to o rođenju Spasitelja u svojim vizijama govorila ova njemačka mističarka?

Foto: Pixabay


 

Marijina udaja

Ona nam kazuje da je Marija živjela u jeruzalemskom Hramu i da je došlo vrijeme za njezinu udaju. Jednom starom svećeniku ruka je, tijekom boravka pred svetinjom nad svetinjama – u viđenju, pala na tekst gdje je stajalo da će iz korijenja Jišajeva izbiti izdanak (Iz11,1). Potom su svi mladići iz plemena Davidova pozvani u Hram da bi se za Mariju pronašao muž. Tražio se čudesni znak koji će ukazati tko je dostojan. Svi ti mladići su morali držati mladice u ruci za vrijeme molitve i žrtve, ali nijedna nije procvala.

Kao što patrijarh Josip postade Božjom voljom upraviteljem žitnice u svom Egiptu, tako će Svetom Josipu biti povjerena „žitnica spasa“

Zatim su svećenici tražili po spisima dalje. Ustvrdili su da među pozvanima nije bio jedan od šestorice braće iz Betlehema – bogobojazni Josip. Jedva su ga pronašli kod nekog tesarskog majstora u blizini Jeruzalema. Pozvali su ga, dali mu mladicu koja je, kad ju je htio položiti na žrtvenik, propupala kao bijeli cvijet, kao ljiljan… Kao što patrijarh Josip postade Božjom voljom upraviteljem žitnice u svom Egiptu, tako će Svetom Josipu biti povjerena „žitnica spasa“.

Ona osjeća da okružuje Boga i Čovjeka, a Onaj, koga Ona okružuje, nju nosi

Na putu prema Betlehemu Josip i Marija su se zaustavili na nekoliko mjesta. „I ja smjedoh povjerljivo razgovarati s Marijom“, ustvrdit će Anna Katharina Emmerich. „Ona mi kaza koliko je beskrajno blažena u svom stanju, ne osjeća nikakvih tegoba, ali katkad u nutrini osjeti tako beskrajnu veličinu i kao da sama u sebi lebdi; Ona osjeća da okružuje Boga i Čovjeka, a Onaj, koga Ona okružuje, nju nosi.“

Za Mariju i Josipa nema mjesta

U svom pripovijedanju kazuje da Josipa (rodom iz Betlehema) i Mariju nitko, ni rodbina ni prijatelji, nije želio primiti. Marija ga čeka, a Josip se nekoliko puta vraća u suzama i sav ojađen. Za njih prenoćišta nema. Uplakani Josip će se prisjeti jednog mjesta gdje su se sklanjali pastiri, a gdje se i on često odvajao kada bi se skrio od svoje braće kada bi se želio moliti. Mariju je Josip smjestio unutar te špilje, podalje od grada, i pripravio joj ležaj. Unutar špilje, u pokrajnju prostoriju, uveo je i magaricu koja je sama dotrčala pred špilju što je Marija protumačila Božjom voljom da i oni prebivaju tu… U kamenu zidu je bila izbočina koja je služila kao jaslice. Sutradan je Josip Mariju odveo u takozvanu Dojiteljsku špilju u blizini. To je, prema pričanju njemačke redovnice, bila pogrebna spilja Abrahamove dojilje Marahe. Josip je za to vrijeme uređivao i čistio špilju s jaslicama u koju se Marija vraća predvečer.

Josip se ide moliti

„Kad mu Marija reče da se bliži Njezino vrijeme, neka se počne moliti, on je ostavi i otiđe u svoju spavaonicu da se pomoli. Prije nego uđe u svoju izbu, još se jednom osvrne na pozadinu špilje, gdje je Marija okrenuta leđima od njega, klečući molila na svojem ležaju, okrenuvši lice prema istoku. On vidje špilju ispunjenu svjetlošću. Marija bijaše okružena plamenom.

Marija klečaše u prostranoj bijeloj halji koja bijaše raširena pred njom. U dvanaestom satu bijaše duboko u molitvi

Ja vidjeh da se sjaj oko Marije stalno povećava. Svjetla, koja bijaše upalio Josip, više se nisu vidjela. Marija klečaše u prostranoj bijeloj halji koja bijaše raširena pred njom. U dvanaestom satu bijaše duboko u molitvi. Vidjeh da je podignuta sa zemlje, tako da se vidjelo tlo ispod nje. Ona je prekrižila ruke ispred prsa. Sjaj se oko nje proširi. Strop špilje ne vidjeh više. Bijaše kao neka cesta od svjetla iznad nje sve gore do neba, u kojoj jedno svjetlo prožimaše drugo, i jedna prilika drugu, a krugovi svjetla prelažahu u nebeske likove.

Ja ga ugledah kao blistajuće, sasvim maleno dijete, što bijaše svjetlije nego drugi sjaj, kako leži na prostirci ispred njezinih koljena….

Marija je, međutim, molila gledajući u zemlju. Tad rodi Dijete Isusa. Ja ga ugledah kao blistajuće, sasvim maleno dijete, što bijaše svjetlije nego drugi sjaj, kako leži na prostirci ispred njezinih koljena…. Bijaše zacijelo sat nakon porođaja kad Marija pozove Svetog Josipa koji još uvijek bijaše u molitvi. Kad joj se približi, u pobožnosti, veselju i poniznosti baci se ničice, a Marija ga opet zamoli da pogleda sveti dar neba. Tad on uze Isusa na ruke… Potom ga (Marija) položi u jasle, što bijahu ispunjene rogozom i drugim mirisnim biljem, iznad kojih bijaše prostrt pokrivač, koji je visio sa strana….“

Trojica pastira u rano jutro prvi su stigli do jaslica

Bl. Anna Katharina Emmerich kaže da je vidjela trojicu pastirskih starješina kako, potaknuti tom čudesnom noći, stoje ispred svoje kolibe i gledaju čudesno svjetlo iznad jaslica, iznad špilje gdje je rođen Spasitelj svijeta. Također i pastiri koji bijahu uz udaljeniju kulu sve to isto vidješe. „Vidjeh kako se svjetlosni oblak spušta prema pastirima. U njemu spazih isto tako prelazak u likove i začuh približavanje milozvučnog, glasnog, a ipak tihog pjeva. Pastiri se isprva prestrašiše; ali uskoro pred njima stajaše pet ili sedam umilnih prilika, koje u rukama nošahu veliku traku, kao cedulju, na kojoj bijahu napisane riječi slovima veličine ruke. Anđeli pjevahu Gloria.“ Pastiri su istog trena krenuli prema jaslicama. Prvim je trebalo sat i pol hoda, drugima tri sata. Odmah su počeli i prikupljati darove… Trojica pastira u rano jutro prvi su stigli do jaslica.

„Vidjeh da su te noći Ana u Nazaretu, Elizabeta u Juti, Noemi, Ana i Šimun pri Hramu imali viđenje i objavu o rođenju Spasiteljevu. Djetešce Ivan bijaše neopisivo veselo. Samo je Ana znala gdje bijaše novorođeno djetešce; drugi, pa čak i Elizabeta, znali su o Mariji i ugledali je u viđenju, no ne znadoše ništa o Betlehemu.“

„Vidjeh da su te noći Ana u Nazaretu, Elizabeta u Juti, Noemi, Ana i Šimun pri Hramu imali viđenje i objavu o rođenju Spasiteljevu. Djetešce Ivan bijaše neopisivo veselo. Samo je Ana znala gdje bijaše novorođeno djetešce; drugi, pa čak i Elizabeta, znali su o Mariji i ugledali je u viđenju, no ne znadoše ništa o Betlehemu.“

Mudraci bez oklijevanja prikupiše svoja blaga i krenuše s darovima na put

U zemlji triju kraljeva, zvjezdoznanaca, čudesni znaci su preplavili nebo. Blaženica kraljeve naziva Mensor, Sair i Teokeno (koji nije bio s njima jer je živio na istoku Kaspijskog mora). Primali su viđenja i slike na nebu. „Oni vidješe lijep luk u boji iznad slike Mjeseca, na kojemu je sjedila jedna djevica… Slijeva od djevice pojavi se iznad luka jedan trs, a zdesna snop klasja. Pred djevicom vidjeh da se pojavi oblik jednog kaleža, kao kod posljednje večere, ili svjetliji, i iziđe iz njezina sjaja. Iz kaleža istupi dijete, a iznad djeteta pokaže se svijetla čest, kao prazna pokaznica, iz koje su izlazile zrake kao klasovi. To sam shvatila kao Presveti oltarski sakrament. Djevici s lijeve strane uzdigne se osmokutna crkva sa zlatnim vratima i dvoja manja vrata sa strane. Djevica desnom rukom upravi dijete i hostiju u crkvu, koja za to vrijeme postade vrlo velika i u kojoj ugledah Presveto Trojstvo. Iznad crkve uzdizao se toranj. Jednake slike imao je i Teokeno, treći kralj, u svojoj domovini. (Imena Gašpar – hodi s ljubavlju, Melkior – blago pristupa, i Baltazar – svojom voljom prianja uz Božju volju, reći će blaženica, su dana svetim trima kraljevima jer im pristaju, opisuje ih kao osobe.)

„Iznad glave djevice, koja je sjedila na luku, stajala je zvijezda koja odjednom sa svoga mjesta i pred njima počne lebdjeti po nebu. I oni tada primiše, kao nikad prije, glas i navještaj da se dogodilo rođenje od njih i njihovih predaka tako dugo iščekivana djeteta u Judeji i neka slijede zvijezdu… Stoga sad bez oklijevanja prikupiše svoja blaga i krenuše s darovima na put. Mišljahu, ta ne žele biti posljednji…“

Ipak prvi su pred špilju stigli pastiri sa svojim darovima: malim životinjama i pticama. Ispričali su Josipu što su im anđeli kazali. Josip je primio njihove darove i potom ih odveo do Djevice i malog Djeteta. „Pastiri se, držeći štapove u rukama, baciše na koljena, zaplakaše od radosti i ostadoše tu dulje u velikoj milini; onda otpjevaše anđeoski hvalospjev i jedan psalam koji zaboravih. Kad se opraštahu, blažena im djevica još dade dijete na ruke“, riječi su kojim je blaženica opisala događaje te noći i u samo svitanje u Betlehemu, Judeji, Galileji i zemljama triju kraljeva.

Pročitaj i viđenje talijanske mističarke Maria Valtorta: 

Gospodin je talijanskoj mističarki pokazao kako je izgledalo Isusovo rođenje u štalici 

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh