Foto: Pixabay

Uzmimo priču o Josipu, koji je bio toliko lijep da su ga svi, čak i u obitelji, mrzili. Odlika izabranika je da, poput Josipa, bude prognan, da ga braća prodaju kao roba i da zatim završi u Egiptu, gdje postaje faraonov miljenik. Josip ne kaže: „Gospodin je to dopustio“, već „učinio je to“ kako bi mogao postati egipatski upravitelj.

Ne ozdravlja nas svaki križ, već svaki križ koji nosimo s Isusom

Patnja koja nas snađe nikada nije pogrešna, jer u svakome slučaju, predamo li je Bogu, on je okreće na dobro.
Prolazak kroz patnju omogućava nam ozdravljenje, čini nas sposobnima za nebo, tjera nas da prijeđemo u drugu vrstu života. Ne ozdravlja nas svaki križ, već svaki križ koji nosimo s Isusom. „Poravnite staze“ znači prestati misliti na način na koji ste mislili do sada. Dakle, počnimo promišljati da križevi možda nisu zla kob, već svi mogu biti milost. Tada nas, ako smo pozorni, Vječni Otac vodi na ispravni kolosijek i u tome trenutku postajemo posrednici između njega i braće.

Iz knjige „Ni jedna tvoja bol nije bila uzalud“ autorice Costanze Miriano. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.