Gotovo da nema čovjeka koji na svom mukotrpnom putu nije osjetio brigu nebeskog Oca? Ali, može li se bez ikakvih ograničenja kazati da Bog na kraju krajeva čini uvijek dobro i nagrađuje? Može li se to kazati, kad znamo koliki ljudi kroče beskrajno teškim putovima na kojima doživljavaju slom – putovima na kojima vide jedino svetog Boga, ali ne i Oca koji ljubi – putovima na kojima očajnički sumnjaju u Boga?
„Zar bi takav trebao biti Bog ljubav?“
Zašto Bog ništa ne poduzima, kad se u našem životu danas pojavi bolest, a sutra nastupa smrt? Takoreći preko noći može nas zadesiti siromaštvo, radna nesposobnost ili neka druga nevolja u našem životu, nevolja u kojoj ne možemo prepoznati niti malo Božjeg dobročinstva, pa čak ni u dužem vremenskom razdoblju. Nigdje nam ne pada teže prepoznati ljubav Očevu nego u njegovoj providnosti i kažnjavanju. U katastrofama, ratovima, terorističkim napadima ima uvijek i onih koji su pobožni, koji se ljutito pitaju: „Zar bi takav trebao biti Bog ljubav?“. Zato je u konačnici vremena molitva itekako važna: Bože, tvoji sudovi su istiniti i pravedni (Otk 19,2). Božje misli su iznad naših misli (Iz 55,9) – zato ne možemo uvijek pravilno shvatiti njegovo djelovanje.
„On mora izgledati okrutan onima koji ga susreću kao stranca…“
Na Božjoj volji razilaze se duhovi, svaki put kad Bog unosi u naš život nešto teško i nerazumljivo. On mora izgledati okrutan onima koji ga susreću kao stranca. Međutim, onaj tko pozna njegovo očinsko srce, prepoznat će u onome što mu šalje ili dopušta, pa čak i u suzama, njegovu ljubav. Prije svega ovisi o nama hoćemo li se prema Ocu ophoditi kao djeca ili ćemo razočarano stajati njemu nasuprot – jedino o tome ovisi hoćemo li, ili nećemo, doživjeti Boga kao Oca i njegovu volju kao ljubav. Gdje vlada nepovjerenje, zato što nemamo srce djeteta, nego nekog stranca ili čak razbojnika, tu ne može biti riječi o tome da bi svaka patnja koja nas pogađa mogla proizlaziti iz očinske ljubavi i brige.
Umjesto da nam donosi spasenje i otkupljenje, pomoć i obnovu, nama to znači prokletstvo i propast. Pa ipak, tko u tom pogledu ne može vjerovati, jednom će u vječnosti uvidjeti: volja svemogućeg Boga nije nipošto volja bezosjećajnog vladara koji se ne obazire na svoje podanike – to je uvijek volja Oca i zato isključivo ljubav.
Ulomak iz knjige Otac ljubavi autorice s. M. Basilee Schlink.
Izdavač: Karitativni fond UTP.
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr
