Foto: Shutterstock

Nakon što smo shvatili posebnosti emocionalne inteligencije (u tekstu EMOCIONALNA INTELIGENCIJA Djecu trebamo naučiti da ne bježe od svojih osjećaja, već da se nauče nositi s njima), moramo se upoznati s dječjim osobnostima i kako ih izgraditi na najlakši način

Sve češće nailazimo na djecu s problemima u ponašanju. Što danas uopće znače problemi u ponašanju? Prema autoru Stanleyu Greenspanu, to su obrasci ponašanja koji se u društvu smatraju lošima ili nepoželjnima.

Rani odgoj može promijeniti djetetovo ponašanje i njegovu osobnost, ali i rad njegova živčanog sustava. Uloga roditelja je da djeci pokažu kako se suočiti s problemima te da im pokažu kako se nositi s posljedicama. Svako dijete ima svoju posebnu osobnost i po tome pronalaze osobe koje im bolje odgovaraju u igri, prijateljstvu, komunikaciji. Neka djeca su preosjetljiva na podražaje pa traže više verbalnih kontakta, dok djeca koja su nedovoljno osjetljiva traže više fizičkih kontakata. Takvim vođenjem, djeci treba omogućiti da sami grade svoju osobnost, i pronalaze ono što im najbolje odgovara. Kada iskustvom steknu samopouzdanje, sagradili su temelj svoje osobnosti.

Facijalne ekspresije pomažu u razvijanju komunikacije

Već ranije je napomenuto da dijete komunicira od samog rođenja, sa svojim roditeljima i bliskim osobama. Na taj način se uspostavlja komunikacija i povjerenje između djece i odraslih. Prije same verbalne komunikacije djeca na nama vide neverbalne znakove kao što je osmjeh, mrštenje… Ti neverbalni znakovi ih isto povezuju s odraslima. Djeca koja su tijekom djetinjstva zakinuta za takve facijalne ekspresije, često se susreću i s poteškoćama u komunikaciji u odrasloj dobi. Najčešće pogrešno shvaćaju sugovornike što nerijetko dovodi do njihova otuđivanja ili konflikta.

Tijekom ranijeg djetinjstva, dok se emocionalna komunikacija još nije u potpunosti razvila, djeca svoj osjećaj ljutnje izražavaju udaranjem ili bacanjem igračaka. Ovdje se javlja razmišljanje o postupcima koje djeca rade, što je opet usko povezano s emocijama. Kod ove povezanosti djeca razvijaju i svoje logičko razmišljanje. Kada djeca počnu razmišljati, počinje proces maštanja. Neka djeca maštaju kroz svoju igru. Djevojčice mijenjaju glasove i posuđuju ih svojim lutkama. Dječaci ulaze u svoj svijet mašte i postaju superheroji. Uz tu njihovu snagu često usputno dolazi i osjećaj strašljivosti. Zamišljaju čudovišta ispod kreveta, vještice na tavanima… Nakon što ta faza završi, djeca postaju emocionalno stabilnija.

Dječja osobnost proizlazi iz njihovih prirođenih tjelesnih karakteristika

U knjizi Stanleya Greenspana možemo pronaći kategorizaciju, tj. pet osnovnih tipova djece. On ih karakterizira iz njihove osobnosti koje proizlaze iz prirođenih tjelesnih karakteristika: preosjetljiva, povučena, prkosna, nepažljiva i aktivno/agresivna. Ako sagledamo ove karakteristike, vidjet ćemo da naše dijete ima jednu jače izraženu karakteristiku, dok druge do izražaja dolaze samo ponekad. Greenspan ukazuje i na kombinacije tipova te na to kako djelovati u određenim situacijama.

Svoj odgoj prilagodimo djetetovoj osobnosti

Kod svakog tipa djece postoje određene situacije koje se uvijek moraju izbjegavati, ali i one koje mogu biti od velike pomoći. Bitno je naglasiti da sami možemo izgraditi svoj stil odgoja i prilagoditi ga djetetovoj osobnosti. Time mu možemo pomoći da izgradi svoj stav, da se nauči nositi sa svojim slabim stranama i problemima na koje će nailaziti tijekom svog odrastanja.

U idućem tekstu čitajte o „Preosjetljivom djetetu“ i o tome kako mu pomoći da kontrolira svoje emocije.

Tea Tišljarić; Book.hr