Foto: Kralj David (myjewishlearning.com)

Svatko od nas želi biti ljubljen, ispunjen, radostan… Što nas čini takvima, ili možda bolje pitanje – kako ostati u takvom raspoloženju? Svi mi na ovome svijetu nešto tražimo; i kada nađemo neko zadovoljstvo, tražimo neko još veće. Kao da smo pohlepni u potrazi za istinom, u traganju za onim što nas može ispuniti, ili nas barem na neko vrijeme umiriti. Ispunjava li nas dobro društvo, obitelj, djevojka, žena, djeca, ili možda alkohol, droga, bludništvo… Svatko od nas traži i pokušava naći svoje ispunjenje i mir. To potvrđuje da svi mi pod nebom tražimo ono za čime čezne naša duša. Jednostavno osjećamo glad, ali ne za hranom nego za nečim drugim. Hrana, istina, može utažiti dio naše gladi, ljubav ljudi oko nas također nas donekle ispunja. Bludništva, droga, alkohol privremeno nas ispunjaju i smiruju. Međutim, isto smo se tako svi uvjerili da se nakon svega toga ponovo vraćamo na početak; nismo ispunjeni, nemirni smo i ponovno za nečim tragamo. Vjerujem da smo se do sada složili barem u tome da svi čeznemo za nečim.

„Čežnja za Bogom upisana je u našim srcima“

Na dobrom smo putu jer tko traži taj i nalazi, i tko kuca – otvara mu se. Kako je divna činjenica da svatko na svijetu traži svoje ispunjenje, i kako je čudesna istina da svi mi tražimo istu stvar. Da, svi tražimo isto. Svi tražimo ljubav, radost, zdravlje, ispunjenje, mir; tražimo i ispunjamo se u ljubavi i odnosu s našim bližnjima. Sve to dolazi od Onoga koji je sam ljubav, zdravlje, punina, zajedništvo, mir. To je naš Gospodin. Čežnja za Bogom upisana je u našim srcima. Dok ispunjenje te čežnje tražimo u svijetu, u potrazi smo za Bogom. Zaista, hrana nam utažuje glad, ljubav i zaštita obitelji smiruje, vino nas opušta, zajedništvo i stvaranje novih stvari ispunja…Sve te ugode slika su onoga što je Bog sam po svojoj naravi (ljubav, mir, ispunjenje, zaštita, zdravlje…). I sve to dovodi do spoznaje da u svijetu tražimo Boga. No, dok sva ta dobra što ih je Bog Otac stvorio stavljamo ispred njega, naš je vid zamagljen i to prividno ispunjenje ne dopušta nam da ga iskusimo. Dok je David boravio u pustinji u vrijeme kada se je njegov sin Abšalom pobunio protiv njega (2 Sam, 14.-19. poglavlje), nastao je Psalam 63 (tako se vjeruje). U trenutcima tuge i žalosti, kada je izgubio kraljevstvo, dio inoča i svoga sina – David piše psalam u kojem izražava svoju čežnju za Bogom. Shvaćajući da je ostao bez svega, u njemu se ponovno javlja glad i žeđ za Bogom. Spoznao je da je sve prolazno i nevrijedno u usporedbi s Bogom. Osjećajući prazninu, David čini prvi korak koji nas vodi u Božju prisutnost – on meditira. Prisjeća se kako je motrio Boga u svetištu, promatra Božju moć i snagu, sjeća se svega dobroga što je primio od Gospodina. Kao posljedica meditiranja Božje riječi u Davidu se javlja poticaj da proslavlja Boga. Tako je sljedeći korak u potrazi za ispunjenjem slavljenje i zahvaljivanje. David kliče i slavi cijelim svojim bićem, njegov duh titra od radosti i želje da slavi Boga. U takvom raspoloženju, u kojem shvaćamo da nas naš Otac ljubi, naše NIŠTA polako ispunja Božje SVE.

„Jedan kralj, ratnik, silan na djelu – David, učinio je nešto nama nelogično…“

Međutim, još je jedan korak od iznimne važnosti. Jedan kralj, ratnik, silan na djelu – David, učinio je nešto nama nelogično. Nije se pouzdao u svoju snagu, vojsku, moć. Ne, David je kao malo dijete shvatio svoju nemoć, svoju slabost i prazninu. Tako dolazimo do trećeg koraka – priznanja da smo slabi i potrebni pomoći. Pred kraj psalma događa se nešto predivno – Davidu se otvaraju oči i on promatra kako ga Bog Otac grli svojom desnicom, osjeća Božju blizinu, osjeća i čuje kako Božje srce kuca. Ima li boljeg osjećaja od toga da nas naš Otac LJUBI. Da nas skriva u sjenu krila svojih, kliče nad nama radosno. Vjerujem da se je David rastopio u Božjoj ljubavi.

I svi se mi, s vremena na vrijeme, nađemo u situaciji sličnoj Davidovoj. Kada smo sami, tužni, ostavljeni, u bezizlaznoj situaciji. Na nama je hoćemo li sami tražiti rješenja ili ćemo, poput malog djeteta, doći svome Ocu i jednostavno ga zatražiti za pomoć. Dobro je znati da nas ova suzna dolina u kojoj živimo potiče da dođemo svome Bogu u zagrljaj i dopustimo mu da ispuni čežnje našega srca.

Autor: Matej Halužan; Book.hr