Foto: Josh Applegate, Unsplash
„Želim se ispovijediti!“
Ta je izjava bila dovoljna da se dobri Bog, u svoj svojoj ljepoti i milosrđu i praštanju, spusti s neba, da vlč. Ivica otvori svoje svećeničko srce koje je tako veliko da može saslušati i najgore opačine i da se ja rasplačem – jače i teže i glasnije nego mjesec dana prije na Kristovu grobu u crkvi. Svećenik Kristov je ustao, približio mi se, položio svoje svetim sakramentom pomazane ruke na moju glavu, tj. grijehom opterećenu dušu, i počeo je nešto tiho, meni nerazumljivo moliti. Što zbog jecaja, što zbog neprisebnosti duha, ja ga nisam ništa razumio. Malo-pomalo sam se smirio. Vratio se natrag, mirno sjeo kao da se ništa nije dogodilo i autoritativnim tonom odlučno rekao:
„U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen!“ – te pritom napravio nada mnom veliki znak križa.
Bio sam ovdje ja, grješnik, sa svim svojim slabostima i grijesima, i da sam htio, uzmaka više nije bilo. Gospodin mi je darovao sv. ispovijed i to više nitko i ništa nije mogao promijeniti
Razoružanje
Ja ili netko drugi u meni ili pokraj mene bio je razoružan. Nikakvo više odstupanje od zadanoga cilja, nikakva više kolebljivost ili kalkuliranje u ovome trenutku pred Kristovim svećenikom nije dolazilo u obzir. Bio sam ovdje ja, grješnik, sa svim svojim slabostima i grijesima, i da sam htio, uzmaka više nije bilo. Gospodin mi je darovao sv. ispovijed i to više nitko i ništa nije mogao promijeniti. Počeo sam s jednim teškim grijehom sebične putenosti koji sam dugo kao teret nosio na duši, a za koji sam i jedino naslućivao da bi i mogao biti grijeh. Nastavio sam sa svađama u obitelji i s roditeljima, te završio s ubojstvom dvoje ljudi na cesti. I to sve u suzama…
Tada me sluga Boga živoga upita:
„Jeste li ikada bili kod kakve vračare ili gatare, bioenergetičara, čitali horoskop ili zazivali duhove?“
„Pa otkuda ovaj to zna? Da nije i on neki njihov?“ – pomislio sam u sebi…
„Da, jesam, i to više puta sam bio kod vračara… I čitao sam horoskop, a duhove smo nekako htjeli zvati, pa nismo i tako…“
Vi ste svojim ponašanjem Bogu okrenuli leđa
„E, dragi moj čovječe, zato Vam se to sve i dogodilo. Vi ste takvim svojim ponašanjem Bogu okrenuli leđa i đavlu širom otvorili vrata u svoj život…“
Tada sam opet počeo nezaustavljivo plakati i svećenik Kristov došao je do mene, položio mi ruke na glavu i počeo u tišini moliti…
„Kako se sada osjećate?“
„Mrzim sam sebe…“
Nastavio je opet moliti…
„Kako se sada osjećate?“
„Dobro.“
„Imate li još štogod?“
„Paaa, da, ovaj, imao sam i dosta cura i tako…“
„Odrecite ih se… Imenom…“
„Odričem…“
„A sada izmolite kajanje!“
„Kajem se od svega srca što uvrijedih Boga, najveće, najsvetije i najmilije dobro. Mrzim na sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da Božjom pomoću neću više griješiti.“
„Bog milosrdni Otac pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svoga Sina i izlio je Duha Svetoga za oproštenje grijeha. Neka ti po služenju Crkve On udijeli oproštenje i mir. I ja te odrješujem od grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“
„Amen.“
…pogledao sam Isusa na križu i zavapio da mi se smiluje, a onda mi je dušu obasjalo svjetlo, kao tisuće reflektora koje je netko upalio, i sve mi je bilo jasno što mi je govorio i objašnjavao
Na kraju, dok je on još molio molitvu odrješenja, pogledao sam Isusa na križu i zavapio da mi se smiluje, a onda mi je dušu obasjalo svjetlo, kao tisuće reflektora koje je netko upalio, i sve mi je bilo jasno što mi je govorio i objašnjavao. Pozvao me na pokajanje i nakon toga mi darovao pokoru i odrješenje.
Iz knjige „Ispovijest bijednog grješnika“ autora Veseljka Kralja. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isljučivo za portal Book.hr. Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
