Foto: hsvbooth, Pixabay

Papa Franjo osjeća gađenje zbog korupcije srdaca. „Svi smo grješnici, ali nismo svi pokvareni“, izjavio je na jednome sastanku poglavara redovničkih zajednica. „Grješnike treba prihvatiti, ne pokvarene“ koji su izbačeni iz bogoslovija i instituta, primjećuje papa. A djela Crkve valja činiti u siromaštvu srca, kako se svećenik ne bi poistovjetio s mentalitetom poduzetnika i tako sebe uništio.

„Bogata Crkva“ postaje beživotna

Riječi su to koje kao da odzvanjaju u pustinji. „Franjo je za mene… siromašan čovjek“, izjavio je papa Franjo novinarima nakon što je izabran za papu. Određeni stil štednje odlikuje one koji rade u službi Crkve, jer, „bogata Crkva“ postaje beživotna. To je najteži Franjin rat, u kojemu je najusamljeniji. Oko sebe susreće puno ljubazne inercije.

U vrijeme rata, potrebno je brinuti se o ranjenicima: „Trebali bismo prodati čak i crkve kako bismo nahranili najsiromašnije“ – izjavio je na audijenciji za Caritas Internationalis. „To je šala“, komentira papinu izjavu kardinal Bagnasco, predsjednik Talijanske Biskupske Konferencije, i tumači ju kao „vrlo poticajnu provokaciju“. I tu priča završava. „Tko će kupiti crkve? Radi čega? – izjavljuje Bagnasco – izvan Italije to se dogodilo napuštenim crkvama, no nisam siguran da su to bili unosni poslovi“30.

„Prazni samostani ne trebaju Crkvi kako bi ona od njih napravila hotele i zarađivala novac“

U centru Astalli, u kojemu isusovci pomažu migrantima, Franjo opet provocira: „Prazni samostani ne trebaju Crkvi kako bi ona od njih napravila hotele i zarađivala novac“. Njegov poziv je jasan: „Zatvoreni samostani? Trebali bi služiti Kristovu tijelu, a izbjeglice su Kristovo tijelo“. Rim je pun samostana i generalnih kuća pretvorenih u hotele, koje su nerijetko prodali posredstvom mešetara koji se bave nejasnim poslovima, a taj trend ne opada. Dok se papi Franji približava njegov sedamdesetsedmi rođendan, nekadašnja rimska generalna kuća jedne redovničke zajednice – pretvorena u luksuzni Grand Hotel del Gianicolo, s četiri zvjezdice i bazenom – zaplijenjena je tijekom antimafijaške operacije „anti-‘ndrangheta“.

To je već klasik svoje vrste. Devedesetih godina prošlog stoljeća jedan mali hotel na periferiji Palmija postaje društvo s multimilijunskim kapitalom, koje uoči jubileja 2000. kupuje generalnu kuću za petnaest milijardi lira. U trenutku potpisivanja kupci stavljaju na stol jedanaest milijardi lira u gotovini, iako kasnije – kako bi sve zataškali – podižu kredit od trinaest milijardi. Udružena istraga tužiteljstva Reggio Calabrie i Rima zapljenjuje imovinu u vrijednosti sto pedeset milijuna eura: pedeset tri nekretnine u Rimu, Bologni i Calabriji. Istražitelji sumnjaju da iza vlasnika hotela, Giuseppea i Pasqualea Mattiani, stoji mafijaška skupina Gallico.

…

Gorljiva propovijed protiv idolatrije novca

Franjo je često govorio protiv krađe i mita, protiv onih koji taje porez a potom se žele izvući prikazujući se dobročiniteljima Crkve. Jednog rujanskog jutra – na Misi u Svetoj Marti – njegova je propovijed protiv idolatrije novca bila posebno gorljiva. Navezanost na novac, rekao je, udaljuje od Boga. „Novac čini razum i vjeru bolesnima…“, a to se događa i u Crkvi, dodaje. Ljubav prema novcu potiče svećenike i biskupe na grijeh. Ako prevlada pohlepa, ljudi postanu „korumpirani u glavi… [u napasti su da] poimaju religiju kao izvor zarade“. „Neka nam Gospodin svima pomogne da ne upadnemo u zamku idolatrije novca“, zaključuje papa. Oštra je i papina opomena upućena korumpiranima koji su „daleko od naroda“, koju je izrekao na Misi za talijanske parlamentarce.

Iz knjige „Franjo među vukovima. Tajna jedne revolucije“ autora Marca Politija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje. 

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.