Foto: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)

–> Drugi dan devetnice

Bila je mrkla noć kad smo prispjeli u Radhanagar. I baš kad smo se počeli iskrcavati iz male domorodačke lađice, oblaci kao da su se otvorili. Udario je tropski pljusak popraćen vjetrom. Ne pitajte me kako smo se kroz ono duboko blato (bila je oseka na rijeci Gangesu) uspeli do nasipa rijeke, kako smo se sklizali, kotrljali i dokotrljali do kolibe glavara sela, Rotona.

Bijeda posvuda

Ne pitajte me… No znam da smo se sretno dokotrljali. A ja s ovom slomljenom desnom rukom samo gledam na lijevu stranu. Ako već valja dolje ravno niz nasip, da bar padnem na onu zdravu ruku. No svaka čast Anđelu čuvaru, zna on kad ga Ante treba. Rotona nije bilo u kolibi. Gotovo svi muškarci otišli su u Boširat na posao. Posvuda je velika bijeda, prava glad, pa ljudi svagdje traže posao. Šoreš, njegov mlađi sin, nalazi se kod kuće. Bio je nešto bolestan pa nije mogao na posao. Koliba im je tako niska da se jedva u nju možeš uvući. Nalazi se uz Ganges, a tu nailaze jake oluje, pa ljudi prave vrlo niske kolibe, jer inače ih ciklonski vjetar uništi. Oni su upravo dovršili krunicu: Šoreš, majka mu i tri sekice.

Zdravo Marijo!

Divno je bilo u onoj tamnoj noći, uz rijeku Ganges, čuti »Pro-nam Maria – Zdravo Marijo!« Koliba je mala, siromašna, no kako krasna, rajski krasna, puna neke vrhunaravne sreće i svjetlosti, iako je tek mala uljanica gorjela u kutu. Snaga molitve, snaga krunice. Slamnati je krov na mnogim mjestima curio. Koliba je od blata, mokro je u njoj, no na to se čovjek i ne obazire. Prostrli su dvije hasure. Opet su sjeli, izmolio sam s njima večernju molitvu i zapjevali smo njihovu omiljelu pjesmu: »Nondito mone… Veselim srcem idimo u hram Božji…« Pa nismo ni morali ići daleko: u tom smo živom hramu bili, u ovoj Rotonovoj i Isusovoj kolibi uz obalu Gangesa.

Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)

Kako nahraniti svećenika?

I sad ih je mučila velika briga: što će dati svećeniku za večeru. Došao je iznenada, a u kući nema gotovo ništa. No ljubav je domišljata. Po onoj kiši i blatu skočila je mala Ranu do kolibe ujaka im Joya. Za nekoliko minuta eto je natrag s dva luka i paprike i s malo ulja. A poslije podne uhvatila je i nešto ribica – kao naše dalmatinske girice – i sve se to za nekoliko minuta spržilo na maloj vatri na tavici, pa je večera bila dovršena. Bila je slasna, i svima dovoljna. Meni je Šorešova majka dala dvije veće ribice, no ja sam ih blagoslovio i ostavio za Ranu. Isto tako i jedan mali kruh što sam ga kupio u dućanu na putu. Da ste je vidjeli kako je bila sretna! I ona i Ante. A i njezina mala sekica, jer je Ranu jednu ribicu dala njoj.

Sreća davanja

To je sreća davanja! Koliba je tako mala da neće biti mjesta za spavanje, jer je dio verande pao od velikih kiša. Ostat ću po noći u kapelici, koja je nekih pet minuta od Rotonove kolibe. Kreveta tu, dakako, nema, a i ne treba ga. Rogožina je dovoljna. Premda je padala kiša, bila je velika sparina. Tako je to sada potkraj tropskih kiša. Znojiš se čitav dan i ništa se na tebi ne suši. Ova mala kapelica posvećena je dragoj Gospi Sinjskoj. Kleknuli smo Šoreš i ja pred njezinu sliku, pomolili se za sve vas, dakako, posebno za mojega dobrog fra Nikolu u Sinju, koji nam je tu sliku poslao, zatim za tolike prijatelje kod Gospe Sinjske, a i za sve ostale dobrotvore širom domovine. Spavanja nije bilo baš mnogo. Zato su se, uz sparinu pobrinuli komarci. Ne znam jesu li bili dravski, savski ili neretvanski, no taj krilati rod davao je dobre injekcije. Sanjao sam o metkovskim smokvama, pa su po svoj prilici bili neretvanski. Svoji svojega prepoznali. No nisu me sasvim izgrizli…

(Članak je poslan za Glasnik Srca Isusova i Marijina.)

Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Izvor: Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)

Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora

Za Book.hr priredila A. P.