Foto: Unsplash, Yannick Pulver
Da uzmem svoj križ
i krenem za Tobom?
A kako da prepoznam svoj križ?
Kako da ga razlikujem
od križeva koji mi nameću bližnji?
Nisam li dužan činiti što drugi očekuju od mene?
Nisam li dužan ispuniti očekivanja svoje majke i oca svojega,
svoje sestre i brata svojega?
I nisu li roditelji dužni
dati sebe same za svoga sina i za kći svoju?
Križ, moj križ, otvaraš mi oči,
uvijek je onaj kojega valja nositi
kada idem za Tobom.
Idem li za očekivanjima svojih roditelja,
ne idem za Tobom.
Idem li za očekivanjima društva,
ne idem za Tobom.
Idem li za pozivima bližnjih i dalekih,
ne idem za tobom.
Idem li za mamcima karijere,
ne idem za Tobom.
Idem li za sjajem uspjeha,
ne idem za Tobom.
Idem li za zovom ostvarenja sebe samoga,
ne idem za Tobom.
Tko ide za Tobom
nije oslobođen križa.
Niti ga oslobađaš Ti
niti križ nestaje putem za Tobom.
Zastanem, stanem, gledam i pitam:
Idem li uopće za Tobom?
Ili hodim putem za onima
koji su svoje križeve ostavili pokraj puta?
Od čega je satkan moj križ otkako idem za Tobom?
Što mi o meni kaže moj križ?
I što mi kaže o Tvom odnosu prema meni?
O da bljesne Tvoje svjetlo
pa da otkrijem
jesam li Te svojim križem dostojan!
Tko sam i kako sam išao kroz život –
Ti ćeš jednom čitati na mom križu
i na tom kako sam ga nosio.
Tko ne uzme svoga križa
i ne pođe za mnom,
nije mene dostojan.
Mt 10, 38
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
