Foto: Shutterstock

Ako Tebe ne volim, ni sebe ne mogu. A to je vidljivo. Ne volim se. Toliko patim na svoj izgled da ponekad smatram kako sam toliko luda i bezvrijedna. Nikako da shvatim da me Ti već voliš. Ti si me želio ovakvu, ali ja i dalje ne shvaćam – slijepa sam. Ne mogu vidjeti. Srce mi je plastenik, a možda i nije. Konfuzna sam. Kako da se prihvatim, Bože? Kako da progledam? Želim da me izliječiš i iscijeliš. Želim…

Puna sam želja, ali nikako da ih počnem živjeti. Ne prihvaćam sebe i time je sve ostalo zaraženo. Parazitna sam.

Žmirim jer tako gledam svoju dušu. Svoju palu narav. Potonulu. Hoću li ikada biti dostojna nečije ljubavi ako Tvoju ne uviđam i ako Te ne znam uzljubiti? Pomozi mi, Učitelju. Želim učiti od Tebe; za sebe. Pa daj da onda krenem! Gdje se izgubila Elena – ratnik i borac? Jesam li izgubila sve bitke i sada se bojim novih poraza i pobjeda? Vjerujem da nisam jer želim se boriti za sebe, Tebe i njega. Nekoga tko će doći i biti vrijedan ostajanja. Njegov će dolazak potrajati, jer Ti si bitan i ja sam si bitna. Tek kada Tebi pružim svu svoju ljubav, naići će netko preko koga ćeš mi vraćati osjećaje. Ti ga, Isuse, pošalji. Daj mi strpljenja. Daj da i sebe uzljubim. Da se pogledam u ogledalo svoje duše i shvatim da sam predivna. Najljepše biće, jer Ti si me kreirao. Baš takvu. Takvu i nikakvu drugačiju. Dopusti da se zaljubim i u sebe, u svoje mane i nedostatke. Jer jedini nedostatak na meni si Ti. Ti mi nedostaješ. Nikako da se zaodjenem Tobom. Ne volim se jer Tebe nemam. Nisam Te spoznala. Jer, kada bi Ti totalno prebivao u mome srcu, voljela bih se. Ovako patim. Zapela sam i stojim. U gužvi sam. Na semaforu je stalno crveno. Bojim se izaći iz auta i krenuti pješice prema Tebi jer vani je oluja. Ovdje sam sigurna, a nesigurna. Zaustavi nakratko ovo nevrijeme pa da otrčim u Tvoj zagrljaj, jer što će mi Tvoje raširene ruke ako ne dođem u Tvoj zagrljaj?! U tom zagrljaju nestale bi sve brige svijeta. Kada se to dogodi, znat ću da sam Te uzljubila i da si doživotno moj. Moj zaštitnik. Moja Ljubav. Moje sve. Hvala Ti što želiš da Ti pišem. Hvala Ti što mi se sam stavljaš na prvo mjesto kada sam ja sama nesposobna za to. Kada sam slijepa. U trenutku kada ću početi polaziti od Tebe, bit ću potpuna. Svaka moja radnja bit će ispravna. Bit će konkretna i slatka. Nestat će gorčine. A dotad, daj mi snage da Te uzljubim. Da se uzljubim.

“Više vrijedi upoznati sebe, kakav uistinu jesi, nego znati sve znanosti svijeta.” (Lubor J. Zink)

Iz knjige „Četiri zida” autorice Elene Jurković. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete kupiti ovdje.