Uključite se u našu Viber zajednicu.

Foto: tanitost, Shutterstock

Dunjo moja…
Lišće, lišće posvuda naokolo plete sag od boja jeseni
Svuda Ljubav rosi, šušti, miriše…
Živo zatitra u nježnom lahoru
na grobovima u plamenu svijeća
Život ne umire, samo se mijenja

Na mramornim pločama grle nevine duše bijele krizanteme… svijeće… i uzdahe

Poneka zatreperi sjetno budeći sjaj u oku

Ispreplele prste tuga, bol i sreća… I posljednja sumnja dogorijeva u
drhtavim rukama nemoći kao zadušna svijeća pored odra
I zarumeni poneka još svježa rana u tihoj šutnji pogleda na misao imena
zauvijek urezanog u sjećanja… u bitak… živi ne umiru…

Za sve što je ili nije bilo, oprosti…
Ljubav se spustila na šutnju
Praštanje se proteglo… na onu stranu
Svečano je… Za zagrljene…

Dozrele su žute dunje jeseni kasne…
U nadu se opet zagleda pogled
Niste vi pod mramornim pločama
Zar može biti kraj
Evo već danas hodate po sagu od lišća s nama

Na granama žute dunje u rukama jeseni kasne… dozrele
Ne umiru one kad’ padaju
k’o što ne umire onaj tko gine za svoje

Dušo moja, obriši suze
Zrela dunja to samo miriše…
Lišće, lišće svuda plete sag od boja jeseni kasne…
Dunjo moja…
Ljubav je to… Nije studeni…
Marina

Za Book.hr priredila A. P.