Foto: Shutterstock
Jednom je sveti Pajsije spričao sljedeću priču kako bi dao hrabrosti čovjeku s mnogo djece koji ga je došao posjetiti:
„Reći ću vam nešto što mi se dogodilo kad sam bio u samostanu u Konitsi. Tamo je bila ikona Panagije (Presvete Bogorodice) i svaki sam je dan čistio i palio Njenu uljnu lampu. U redovitim razmacima dolazio bi seoski policajac koji je imao devetero djece i on bi mi rekao: ‘Starče, želim ići zapaliti uljanicu Panagije.’ Odgovorio sam: ‘Blagolsovljen budi, upaljena je.’ Inzistirao je. Da ga ne bih uznemirio, rekao bih mu da ide. Kasnije, kad bi otišao, ja bih ušao i čistio ulje.
S onim što sam čuo bio sam iznenađen i odlučio sam ga slijediti. Udaljivši se od samostana, oko tristo metara, ugledao sam…
Jednog dana zaintrigirao sam se i rekao: ‘Zašto ne bih otišao pogledati što ovaj blaženi radi tamo, možda pravi nered?’ Pa kad je ušao u crkvu, potajno sam ušao iza njega pretjerano zaštitnički nastrojen. Otišao je, dakle, do ikone Panagije, umočio ruku u ulje Njezine uljanice, dodirnuo cijev oružja, kleknuo i rekao:
‘Moja Panagia, hrana se potrošila. Ti znaš!’
S onim što sam čuo bio sam iznenađen i odlučio sam ga slijediti. Udaljivši se od samostana, oko tristo metara, ugledao sam uspravnu kozu preko puta njega kako čeka. Izvadio je oružje, ubio ju, stavio na leđa i otišao. Tada sam razumio njegove riječi Panagiji. Od tada, kad god bi policajac dolazio u samostan i odlazio, postavljao bih uho da čujem pucanj. I uistinu, nakon pet, možda deset minuta, čuo bi pucanj i rekao:
‘Opet mu je Panagia dala.’“
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
