Svjedočanstva

ČOVJEK NADE

Svjedočanstvo Santine Nigro: „Padre Pio je obratio i čudesno izliječio mog oca” Paolo je bio profesor, ateist; zdrav i snažan, no odjednom ga je zadesila teška bolest. Liječnici su učinili sve što su mogli, ali nije bilo puno nade u Paolovo ozdravljenje. Subotnje večeri 1. travnja na njegova su vrata pokucala dvojica muškaraca s riječima: „Poslao nas je Padre Pio...“

Padre Pio je obratio i čudesno izliječio mog oca

Foto: te-deum.blogspot.com


 

Paolo Nigro je bio obrazovan i učen gospodin, profesor, ateist koji je nijekao postojanje Boga. Njegova je supruga bila vrlo pobožna žena, a kako je bila siroče, odrasla je i obrazovana u samostanu sestara Karmelićanki gdje je živjela do svoje 22. godine.

Kako je Paolo bio izrazito jak i zdrav muškarac, bio je vrlo iznenađen kad ga je pogodila teška bolest. Dobio je pleuristis, zapaljenje plućne maramice. U proljeće 1950. bio je na rubu smrti i liječnici su polagali malo nade u njegovo ozdravljenje govoreći da ne mogu više ništa učiniti za njega.

Dvojica su muškaraca inzistirala da uđu u kuću: „Poslao nas je Padre Pio da molimo krunicu za čovjeka koji je jako bolestan“.

Te subotnje večeri 1. travnja na vrata su pokucala dvojica muškaraca predstavljajući se kao Otello Risaliti i Carlo Lusardi. Kako ih Paolova supruga Maria nije poznavala, a bila je u kući s dvoje djece i bolesnim suprugom, nije ih htjela pustiti u kuću. Muž je tada bio u visokoj temperaturi i groznici već dva tjedna, zbog čega je ponekad i buncao.

Dvojica su muškarca inzistirala da uđu u kuću: „Poslao nas je Padre Pio da molimo krunicu za čovjeka koji je jako bolestan“. Maria nije znala tko je Padre Pio, ali ipak je otišla pitati supruga što da radi. Njezin je suprug nekoliko godina prije imao „neku vrstu vizije“ (kako je on sam objašnjavao) u kojoj je vidio profil naše Nebeske Majke, Djevice Marije te ga je taj događaj potaknuo da se sastane s nadbiskupom Taranta, monsinjorom Bernardijem. Čuvši da su muškarci došli moliti krunicu, rekao je supruzi da ih pusti u kuću kako bi ga preporučili Gospi u molitvama, iako ni sam nije znao za Padra Pija.

„Padre Pio kao da je znao da smo potrošili gotovo sav novac na penicilin koji je tada bio vrlo skup!“

Santina, Paolova kći, prepričava događaj: „Sjećam se toga kao da je bilo jučer. Dvojica su muškaraca, Risaliti u svojoj bijeloj odori i Lusardi, klečali i odano molili ružarij. Dok su molili, tata je bio nemiran i buncao o fratru s kapuljačom. Mama je mislila da je to zbog visoke temperature.“ Prije nego su otišla, dvojica su muškaraca zamolila Mariju da primi nešto novca: „Poslao ga je Padre Pio. Trebat će vam sljedeći tjedan za put vašeg supruga u San Giovanni Rotondo. Otac ga želi vidjeti. A ostatak je za lijekove.“

Santina objašnjava: „Padre Pio kao da je znao da smo potrošili gotovo sav novac na penicilin koji je tada bio vrlo skup!“

U ponedjeljak Paolo je bio mnogo bolje. Temperatura je pala. Doktori su bili začuđeni. U četvrtak u 9 ujutro, Risaliti i Lusardi su došli s taksijem da bi Paola odvezli na željezničku postaju, jer je i sam imao žarku želju upoznati Padra Pija.

„Moj je tata odmah prepoznao kao fratra kojeg je vidio prethodne subote kraj kreveta dok su muškarci molili ružarij. U tom se trenutku bacio na koljena pred njega plačući…“

Popodne su svi troje stigli u San Giovanni Rotondo. Sljedećeg dana odveli su Paola u sakristiju gdje je Padre Pio ispovijedao. Na kraju ispovijedi, Padre Pio se pojavio iza zastora. Santina priča:

„Moj je tata odmah prepoznao kao fratra kojeg je vidio prethodne subote kraj kreveta dok su muškarci molili ružarij. U tom se trenutku bacio na koljena pred njega plačući. Padre Pio mu je pomogao da ustane držeći ga za ruke i rekao na našem narječju: ‘Budeš li plakao, neću više dolaziti k tebi u kuću.’ Sljedećeg se dana tata ispovjedio Svecu, koji ga je vratio na put Božjeg Milosrđa i prihvatio kao duhovnog sina. Postao je druga osoba. Išao je na Svetu Misu svaki dan i primao Svetu Pričest.“

Tata bi mi znao nekada reći: ‘Santina, Padre Pio drži svoje ruke na tvojoj glavi’.

„Padre Pio nastavio je još neko vrijeme koračati s njim na njegovu novom životnom putu. Dolazio ga je (kroz bilokaciju) posjećivati kod kuće. Tata bi mi znao nekada reći: ‘Santina, Padre Pio drži svoje ruke na tvojoj glavi’. Poslije sam ga često znala vidjeti da plače zbog svojih grijeha prošlosti. Pokušavao se iskupiti za njih dovodeći ljude k Bogu, a također i Padru Piju.“

Svjedočanstvo Santine Nigro, San Giovanni Rotondo, 10. svibnja 2005./Misticizam u Katoličkoj crkvi

 

O svetom Padru Piju čitajte u knjizi „Padre Pio. Čovjek nade” autora Renza Allegrija. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. 

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh