Foto: Shutterstock

U jednoj je komunističkoj zemlji bio uhićen vjernik te priveden u zatvor. Odmah nakon uhićenja izveli su ga iz njegove ćelije u sobu u kojoj je tajna policija ispitivala osumnjičenike. Pred policijskim je časnikom i jednim liječnikom bila otvorena Biblija. Uhićeniku zapovjediše da sjedne i tada je počelo ispitivanje. Upitaše ga:

– Vjerujete li da je ova knjiga Riječ Božja?

– Da – rekao je.

Tvrdite li još uvijek da je ova knjiga, koju Vi nazivate Riječju Božjom, istinita?

Časnik mu zapovjedi da pročita ulomak iz Markova evanđelja (16,18). Pročita gdje piše: „…i ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi…“

– Vjerujete li i ovim riječima? – upita časnik.

– Da.

Tada časnik stavi na stol čašu punu jaka otrova i objasni:

– Ako je ova knjiga istinita kao što Vi tvrdite, onda Vam ovo ne će naštetiti. No, kako bismo Vam dokazali da nam nije do šale, pogledajte sada ovo.

Časnik dozva velika psa te mu dade popiti tekućinu. Nekoliko minuta kasnije pas je na pod pao mrtav. Časnik reče vjerniku:

– Tvrdite li još uvijek da je ova knjiga, koju Vi nazivate Riječju Božjom, istinita?

– Da, to je Riječ Božja koja je istinita – ponovo odgovori.

– Onda ispijte cijelu čašu! – izdera se časnik i pogleda liječnika.

Bila je ovo teška kušnja. Tražio je da se prije ispijanja otrova iz čaše malo pomoli. Bilo mu je dopušteno. Ustao je, uzeo čašu u ruke i kleknuo ispred stola. Najprije se pomolio za svoju obitelj da ostanu postojani u svojoj vjeri. Potom je molio za komunističkoga časnika i liječnika da nađu Boga te i oni postanu pravi vjernici. Molitvu je završio riječima: „O Bože, Ti znaš koliko su Te izazivali. Ja sam uistinu spreman umrijeti. Vjerujem Tvojoj riječi koja kaže da mi se ništa ne će dogoditi. Ali ako je Tvoj plan drukčiji, onda sam spreman na susret s Tobom. Moj je život u Tvojim rukama. Neka bude volja Tvoja!“

Spustio se u naslonjač i nakon kratka razmišljanja izvadio iz džepa partijsku kartu, razderao ju i bacio na pod…

Potom je vjernik s pouzdanjem u Božju Riječ ispio otrov iz čaše. Časnik i liječnik bili su vrlo iznenađeni. Ovomu se nisu nadali, već su mislili da će vjeru zatajiti ili pasti mrtav na pod. No trenutci su postajali minute, a minute bijahu duge kao sati. Vladala je potpuna tišina. Čekala se neizbježna smrt. Liječnik i časnik nijemo su gledali jedan u drugoga. Nakon nekoliko minuta liječnik se trznu, uze vjernikovu ruku i opipa mu bilo. No ono bijaše normalno. Potom je tražio druge simptome, ali ih nije našao. Zbunjenost i zaprepaštenost bila je velika. Liječnik je nastavljao s pretragom, ali nije mogao pronaći ni najmanjega traga nekakvu oštećenju. Spustio se u naslonjač i nakon kratka razmišljanja izvadio iz džepa partijsku kartu, razderao ju i bacio na pod.

Tada uze Bibliju i reče: „Od danas i ja vjerujem Bibliji. Ona je istinita. Vjerujem u Krista koji je upravo pred mojim očima učinio ovo veliko čudo!“

Isus im reče: „Pođite u cijeli svijet i navijestite Radosnu vijest svakomu stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstio se, bit će spašen; a tko ne bude vjerovao, bit će osuđen. Ova će znamenja pratiti one koji budu povjerovali: mojim će imenom izgoniti zle duhove, govorit će novim jezicima; zmije će uzimati rukama i ako popiju što smrtonosno, doista im neće nauditi; na bolesnike će stavljati ruke i oni će ozdravljati.” (Mk 16, 15-18)

Fra Petar Ljubičić; Book.hr