Svjedočanstva

SVJEDOČANSTVO MAJKE DJEČAKA SA SINDROMOM DOWN Ako se pitaš ima li smisla na svijet donijeti „posebno“ dijete… „Koji je uopće cilj našeg života?“ postavlja pitanje ova majka i u svome nam svjedočanstvu daje odgovor…

Foto: Shutterstock


 

Give peace a chance!

Daj mu šansu!

Pruži mu priliku!

Majka sam jednog posebnog dječaka, s jednim kromosomom više, dječaka sa sindromom Down…

Jadan…. Bogec….

Čak sam i ja nakratko, u početku, skoro povjerovala u tu laž…

 

Majka sam jednog posebnog dječaka, s jednim kromosomom više, dječaka sa sindromom Down.

 

Tko je jadan? Zašto je bogec?

Koji je uopće cilj našeg života?

 

Cilj našeg života je prispjeti u vječnost!

Uistinu je privilegij živjeti s tim budućim, stanovnikom neba!

Njegovo mjesto u vječnosti već je osigurano! Ima VIP ulaznicu zapisanu u tom dodatnom (extra) kromosomu.

Naravno, i nas ostale čeka gore mjesto. Ali do njega ćemo malo teže doći nego on. Teže ćemo od njega prispjeti gore.

Njegovo mjesto Gore je sigurno! On je stanovnik neba na zemlji!

I uistinu je privilegij živjeti s tim budućim, stanovnikom neba!

Netko trči u vrhunskim uvjetima, s vrhunskom opremom, netko drugi ima manje dobre uvjete, manje dobru opremu, ali ipak trči. Ipak dođe do cilja. Ipak dođe do vječnosti! Neki su iščupani iz te utrke na samom startu…

Ako je cilj vječnost, a svaka utrka ima svoj cilj, onda naš život ima i start. Start je početak. Trenutak začeća, trenutak kada započinjemo naše putovanje. Ono sve između je utrka. Ovo sve između je život. Koliko je utrka teška, i koliko duga, zavisi… Netko trči u vrhunskim uvjetima, s vrhunskom opremom, netko drugi ima manje dobre uvjete, manje dobru opremu, ali ipak trči.

Ipak dođe do cilja. Ipak dođe do vječnosti!

Neki su iščupani iz te utrke na samom startu, nije im dana šansa.

Zašto? Zato što bi „bili jadni… posebni, bolesni, siromašni…“ Zato što bi pomrsili naše planove… Zato što bi uzdrmali našu komociju…

 

Oni su došli do cilja prije vremena. Prispjeli su u vječnost!

 

A što je s nama?

Što ako su oni bili naša ulaznica za vječnost?

Ako je utrka nekog malog trkača već prekinuta našom krivnjom, uvijek se možemo pokajati. I Isus će nam oprostiti…

Ako je utrka nekog malog trkača već prekinuta našom krivnjom, uvijek se možemo pokajati. I Isus će nam oprostiti.

Ali ako utrka još uvijek traje, ako je na početku i ako se pitaš ima li smisla na svijet donijeti „posebno“ dijete, odvaži se, budi hrabra, pruži mu šansu! Odvaži se, budi hrabar, pruži mu šansu! Pruži sebi šansu!

 

Pruži mu šansu!

Daj tom malenom čovjeku šansu!

Da preko njega spoznaš što je prava ljubav. Da preko njega naučiš ljubiti. Dopusti mu da unese promjene u tvoj život. Dopusti mu da proširi tvoje vidike. Da kroz njega osjetiš komadić neba, već sada, već ovdje, na zemlji.

Daj mu šansu!

Ako se pitaš ima li smisla na svijet donijeti „posebno“ dijete, odvaži se, budi hrabra, pruži mu šansu! Odvaži se, budi hrabar, pruži mu šansu! Pruži sebi šansu!

Kako je John Lennon pjevao prije više od 50 godina, „Give peace a chance“ – Daj miru priliku, daj miru šansu.

Dajmo šansu miru! Krenimo od sebe! Možemo li govoriti o miru ako se zalažemo za prekid utrka malim trkačima?

Dajmo im šansu da trče svoju utrku! Nemojmo ih lišiti te utrke. Pružimo im šansu!

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh