Današnji je sveti zaštitnik Toma Akvinski – dominikanac, teolog, filozof i crkveni naučitelj. Podrijetlom iz plemićke obitelji, rodio se 1225. u obiteljskom dvorcu Roccasecca nedaleko od Aquina (provincija Frosinone u Laziju). Osnovno školovanje i odgoj primio je u benediktinskom samostanu Monte Cassino (1230. – 1239.). Sedam slobodnih umijeća proučavao je na državnom sveučilištu u Napulju. U dominikanski red stupio je potajno 1244. godine, protiv volje obitelji, a filozofske i teološke studije završio je kod Alberta Velikog u Parizu i Kölnu. Zbog šutljivosti i debljine ondje su ga prozvali „nijemim volom‟, no Albert Veliki na to je rekao: „Taj nijemi vol jednom će tako riknuti da će cijelim svijetom odjeknuti.‟ Za svećenika je zaređen 1250. godine. Teologiju i filozofiju predavao je u Parizu, Anagniju, Viterbu, Orvietu, Rimu i Napulju. 

„Sume teologije‟

Njegova predavanja i pisana djela odlikuju se jasnim i discipliniranim misaonim izražavanjem, izbjegavanjem dvosmislenosti i nejasne slikovitosti. Takvim jezikom napisao je sva svoja filozofska i teološka djela, počevši od prvih filozofskih spisa do monumentalne „Sume teologije‟ (tri sveska, pisana 1266. – 1273.) – jedinstvenog, sveobuhvatnog djela, istodobno teorijskog i praktičnog, koje ujedinjuje sve ljudske znanosti: ontologiju, filozofiju prirode, antropologiju, etiku, politiku, itd. Riječ je o univerzalnoj teologiji, usklađenoj sa svim ljudskim znanostima. Tomina filozofija predstavlja svojevrsni kršćanski aristotelizam jer ujedinjuje sve temeljne teze Aristotelove filozofije, ali je dopunjava novim sadržajima i ispravlja je kad je u raskoraku s kršćanskim naukom o početku svijeta, o neumrlosti ljudske duše i o Božjem utjecaju na zbivanja u ovom svijetu. 

„Klanjam ti se smjerno‟

U Tominom djelu nazočna je i platonska filozofska baština, a u njegovu misaonom sustavu utjelovljene su i teme o ljepoti, sve ono što je lijepo u prirodi i umjetnosti. Za shvaćanje odnosa između filozofije i teologije osobito je važno njegovo razlikovanje vjere od znanja, racionalne istine uma od teoloških istina Objave. Prema njemu, razlikujući opće u stvarima i opće u mišljenju, Bog je prije stvari i poslije stvari. Proslavio se i pjesmama nastalima 1264. godine na molbu pape Urbana IV. za novi blagdan Tijelova, a te se omiljene himne već gotovo sedam stoljeća pjevaju na euharistijskim slavljima diljem svijeta (među njima i „Klanjam ti se smjerno‟). Utjecao je na mnoge književne velikane (Dante, Dostojevski, Tagore, Joyce i mnogi drugi).

Izuzetnom jasnoćom uvida obradio je golem raspon ukupnoga srednjovjekovnog znanja i stekao naslov „Princeps philosophorum‟ („prvak filozofa‟). I pored svoje velike učenosti ostao je uvijek jednostavan, ponizan i bezazlen redovnik, te je postojano odbijao sve ponuđene crkvene časti. Mistik, veliki štovatelj Presvetog Sakramenta, jednom je klečeći pred raspelom doživio susret sa Spasiteljem koji mu se obratio: „Ti si o meni tako lijepo pisao, što želiš kao nagradu?‟ Toma je odgovorio: „Samo tebe, Gospodine!‟ 

Združio je u sebi najveću učenost i najdublju pobožnost

Združio je u sebi najveću učenost i najdublju pobožnost. Bio je ne samo velik znanstvenik nego i velik svetac. Preminuo je 7. ožujka 1274. u cistercitskoj opatiji Fossanova (provincija Latina), oko sto kilometara jugoistočno od Rima, na putu prema općem crkvenom saboru u Lyonu. Svetim ga je proglasio 1323. godine papa Ivan XXII., a crkvenim naučiteljem 1567. papa Pio V. Prozvan je „anđeoskim doktorom‟ i „univerzalnim doktorom‟ („Doctor Angelicus‟ i  „Doctor Universalis‟).

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr