Bio je najstariji od petnaestero djece. Zbog nadarenosti u ranoj se dobi priprema za svećenički poziv kod ujaka svećenika. U dobi od šesnaest godina dobiva silnu potrebu da uđe u strogi red i u cijelosti se posveti Bogu. Pokušao je ući u red trapista, kartuzijanaca ili cistercita, ali ga nisu primili. Konačno shvaća da je njegov poziv biti siromašni prosjak i trajni hodočasnik na ovoj zemlji.
Rim je postao njegovo stalno boravište
Način njegova života koji je uslijedio veoma je zanimljiv. Idućih nekoliko godina obilazi brojna svetišta provodeći vrijeme u molitvi. 1774. godine njegovo stalno boravište postaje grad Rim. Najveći dio vremena provodi na klanjanjima u crkvama gdje je stalno izložen Presveti oltarski sakrament, a tijekom noći hodočasti u sedam glavnih rimskih bazilika.
Jedino što je posjedovao bio je Novi zavjet, Časoslov, knjiga „Nasljeduj Krista” i dvije krunice. Gospodin ga je obilno nagradio darovima Duha Svetoga te je propovijedao s tolikim zanosom da su se ljudi čudili odakle mu dolaze takve riječi. Mnogi su ga tražili za utjehu i savjet jer je svojom pojavom unosio mir u dušu.
Obraćenje protestantskog pastora
Budući da je većinu svoga vremena provodio pred Isusom u Presvetom oltarskom sakramentu, već za života dobiva nadimak: „Prosjak od vječnog klanjanja”. Umire u 35. godini života. Glas o njegovoj svetosti brzo se proširio po svijetu i kratko nakon njegove smrti po njegovu se zagovoru dogodilo 136 čudesnih ozdravljenja. Na njegovu je sprovodu bio prisutan i protestantski pastor John Thayer, koji se je nakon toga obratio na katoličku vjeru i bio zaređen za svećenika. Josipa Benediktinca svetim je proglasio papa Lav XIII. 1881. godine.
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
