„Društvo koje se oslanja samo na tehnologiju, a zapostavlja vjeru, zaboravlja na Boga i stvara pogodbu s Đavlom. Vodi se bitka za duše. Naš protivnik je sam Sotona. I premda on nije ravnopravan Bogu i osuđen je na konačni poraz, u toj borbi može prilično naštetiti ljudima. Prvi kršćani su toga bili veoma svjesni. Tu njihovu svjesnost nalazimo zapisanu na svakoj stranici Novog zavjeta“. Tim je riječima svoju zabrinutost izrazio mons. Charles J. Chaput, nadbiskup Philadelphije.

„Suvremeni svijet ne vjeruje u Đavla. Ali ne vjeruje ni u Isusa Krista. I u tome je problem“

U svojem članku u časopisu Catholic Philly, naslovljenu Simpatije za Đavla, nadbiskup je napisao: „Suvremeni svijet ne vjeruje u Đavla. Ali ne vjeruje ni u Isusa Krista. I u tome je problem.“ Nadbiskup nastavlja da su srednjovjekovni kršćani govorili: „Ako ne postoji Đavao, ne postoji ni Otkupitelj.“ Ako se negira postojanje Đavla, teško je objasniti zašto je Krist morao patiti i umrijeti za čovječanstvo. „Đavao više od svih trlja ruke nad tom ironijom, odnosno što ne možemo potpuno razumjeti Isusovu misiju bez njega. I to iskorištava koliko god može. On zna da, ako ga se svede samo na mit, onda će se isto dogoditi i s Bogom.“

„Naglasak nije na tomu kako postati imun na zlo, već kako i na koji način prepoznati Đavla i ograničiti njegovo djelovanje“

Nadbiskup u svojoj redovitoj rubrici u nastavku piše o životu Leszeka Kołakowskoga, koji je svojedobno kritizirao Katoličku crkvu i bio vodeći marksist u komunističkoj Poljskoj prije nego je morao otići u izgnanstvo. Kasnije je postao poštovatelj sv. Ivana Pavla II. Godine 1987. Kołakowski je održao predavanje na „Harvardu“, u kojem je istaknuo da, kada kultura izgubi patinu svetosti, onda izgubi i svoj smisao. „Zlo se nastavlja u povijesti ljudskog iskustva“, rekao je nadalje u tom predavanju Kołakowski. „Naglasak nije na tomu kako postati imun na zlo, već kako i na koji način prepoznati Đavla i ograničiti njegovo djelovanje.“

„Društvo koje se oslanja samo na snagu razuma „stvara faustovsku pogodbu s (itekako stvarnim) Đavlom“

Razrađujući tu temu, nadbiskup Chaput govori o pripovijesti o Faustu, intelektualcu i znanstveniku koji je predao svoju dušu Đavlu da bi doznao tajne svemira. „Faust ne pristupa Božjemu stvaranju kao tražitelj istine, ljepote i smisla. On je nestrpljiv i želi sve doznati, da bi mogao svime upravljati i sve nadzirati, zaluđen idejom da ima pravo na to, kao da mu znanje treba prirodno pripadati. Tako je postao zarobljenik vlastite taštine i radije je prodao dušu nego se ponizio pred Bogom.“

„Bez vjere nema razumijevanja, nema znanja, nema spoznaje ni mudrosti. Trebamo i vjeru i razum da bismo prodrli u otajstva stvaranja i otajstva vlastitih života“, zaključuje mons. Chaput.

Društvo koje se oslanja samo na snagu razuma i njegove produkte, poput znanosti i tehnologije, ali bez vjere, „stvara faustovsku pogodbu s (itekako stvarnim) Đavlom, što može odvesti samo u očaj i samorazaranje“. „Takva kultura pribavila je svijetu njegovo bogatstvo, moć i materijalni uspjeh. Ali je pritom izgubio dušu“, upozorava nadbiskup Charles Chaput.

Izvor:  Catholic News Agency – ETWN 

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)