Foto: Josh Marshall; Unsplash

Jedne večeri kći mi je poslala neobičan i neočekivan SMS. Bila je na biblijskom tečaju u svojoj crkvi u Minnesoti i voditelj je te večeri postavio pitanje što se zbiva s nama kada umremo i pokušao odgovoriti na njega.

„Ovaj čovjek tvrdi da naša tijela usnu kad umremo, da ne idemo odmah u nebo. Je li to istina?“

Zanimljivo je da smo upravo o tome nedavno razgovarali za jednoga od naših nedjeljnih telefonskih obiteljskih razgovora. I dok je moja kći slušala voditeljeva objašnjenja i pretpostavke, postalo joj je jasno da mnogo toga nije biblijski točno. Nije upamtila konkretan redak koji o tome govori, pa je listala Bibliju na krilu i tražila ga. Ali budući da ga nikako nije mogla pronaći, niti ga se sjetiti, poslala mi je poruku.

„Tata,“ bila je njezina poruka, „ovaj čovjek tvrdi da naša tijela usnu kad umremo, da ne idemo odmah u nebo. Je li to istina?“

Uzeo sam Bibliju i pronašao taj redak i poslao kćeri poruku: „Pogledaj 2 Kor 5, 8.“

Dok sam čekao njezin odgovor, prošao sam prvi dio tog poglavlja, gdje Pavao veli da kada „zemaljski šator“ bude razoren, zadobit ćemo „nebesko obitavalište“ te kako „stenjemo opterećeni“ i da ćemo biti „zaodjenuti svojim nebeskim obitavalištem“ (2 Kor 1 – 4).

Tražio sam i sličan tekst i u ostalim biblijskim knjigama i našao Filipljanima 1,23, kad Pavao piše iz zatvora i nije siguran hoće li ostati na životu, govoreći: „želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje“.

Tako sam joj slao redak za retkom. „Pitaj ga ovo“, rekao sam joj. „Pitaj ga kako objašnjava ovaj redak.“ „Evo još jednoga.“ „Pitaj ga ovo.“

„Je li tvoj tata vjeroučitelj?“ „Nije.“ Smijala se je. „Mi samo zajedno proučavamo Bibliju kao obitelj…

U najmanju ruku, potresli smo voditelja tečaja.

Ali to nije ono zašto vam sve to govorim, niti sam se zbog toga uključio u to. Najviše mi se sviđa onaj dio koji je tek uslijedio, kad je nekoliko ljudi prišlo mojoj kćeri i upitalo ju: „To je bilo nevjerojatno. Je li tvoj tata vjeroučitelj?“

„Nije.“ Smijala se je. „Mi samo zajedno proučavamo Bibliju kao obitelj. I sjetila sam se da smo nedavno upravo o tome govorili.“ Mogućnost da ona može potaknuti ostale kako je Bog potaknuo nas utemeljena je u Božjoj riječi – nadam se da je nekoliko ljudi izišlo iz crkve te večeri misleći: „I ja bih to htio sa svojom djecom.“ (…)

Iz knjige „Vjeruju li vaša djeca” autora Terencea Chatmona.

Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.