Foto: Aaron Burden , Unsplash

Kako nastaju moje pjesme

Pokušam napisati priču…
Ispadne pjesma,
S rimom…
Ja sam u timu „proza“,
Ne znam što imam
S pjesničkim timom?
Započnem roman…
Imam samo uvod
I par crta zapleta…
Uočavam da je,
Bez stihova,
Praktički nemoguće
Stići do raspleta…
Piskaram pjesmuljke lagane…
Za obljetnice, rođendane…
Pritom, maštam
Da je knjiga mojih dana
Ozbiljan roman
Na barem petsto strana…
Stavim na sebe
Znak križa,
Da dragi mi Bog
Pomogne u problemu…
Ne vrijedi…
Zbirka pjesama
Je sve bliža,
A još nisam odredila
Svom romanu ni temu!
Uporna sam:
Ulažem još više truda
U ostvarenje sna
O uratku u prozi…
U međuvremenu,
Sklepam još koju rimu,
Samo da bih stala na kraj
Tvrdoglavoj kreativnoj nervozi…
Već postaje pomalo smiješno:
Unatoč svemu,
Od romana niti retka…
Istovremeno, poručuju mi
Dragi ljudi:
Knjiga može u tisak…
Kako li sam samo stigla
Do svršetka?
Podignem pogled,
Ne gledam dolje…
On, ipak, nesumnjivo,
Zna najbolje…
Unatoč entuzijazmu
Za nenapisanim romanom,
On mi šalje bezbrojne vjesnike…
Svi tvrde isto:
Žalim slučaj,
Spisateljica nisi,
Eventualno se smiješ
Svrstati među pjesnike!

Slavica Cvitanušić

Za Book.hr priredila A. P.