Foto: Shutterstock
Vjerojatno kao i vi, svaki dan primam mnogo poruka i slika na računalu i mobitelu. Memovi (posebno smiješni ako ismijavaju protivnički nogometni klub), poticajni citati (koji me podsjećaju da mogu sve postići ako zbilja želim), pobožni izrazi (neki su zbilja lijepi, da budem iskren), zagonetke, a naravno, i filozofski citati pripisani Einsteinu i papi Franji (koji to vjerojatno nikada nisu izrekli).
Svako malo međutim dobijem i sliku koju želim sačuvati. Jedna od njih bila je slika Djevice Marije. Na njoj je pisalo nešto kao: „Oni koji vole majku Mariju idu u nebo i čuju Isusa kako im kaže: ‘Uđi, moja mi je majka ispričala sve o tebi.’“ (Možda pusti i mene.)
Mislim da mi se je to svidjelo zato što me je podsjetilo da se kršćanski život temelji na odnosima, tj. vode ga odnosi među ljudima i proces međusobna upoznavanja. Palo mi je na pamet da se kršćanski život može podijeliti na stadije, slične onima koje prolazimo kad se s kim upoznajemo. Nitko nema tisuće prijatelja, ali svatko ih ima nekoliko (čak i ako ih se može nabrojiti na jednu ili dvije ruke) u kojima se ispunja izreka iz Propovjednika: „Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je stekao našao je blago.“ Evo tih mogućih stadija.
Biti zainteresiran
Iz bilo kojeg razloga. Ne pristupamo uvijek k Bogu s najiskrenijim namjerama. Imam prijatelje koji su upoznali Isusa jer su došli na susret katoličke mladeži da bi upoznali djevojke. Većina prijateljstava započinje susretom s nepoznatim ljudima, a onda se pobudi zanimanje za poznanstvo. Bogu nismo nikada bili nepoznati, ali je on možda bio nama, sve dok se nije dogodio prvi susret, u kojem nas je nešto u njemu privuklo. Inicijalna atrakcija, znatiželja o tajnovitosti koja se pojavila pred nama.
Upoznati njega
Zanimanje nije dovoljno. Ono je poput malog plamena ili treperenja, ali može eksplodirati svaki tren. Koliko li smo samo zanimljivih ljudi upoznali i onda ih zaboravili! Malo-pomalo svako prijateljstvo zahtijeva bolje upoznavanje druge sobe. Isto je i s Isusom. Početna vjera, bila ona mala ili velika, traži formaciju u kojoj ćemo ga bolje upoznati. Mnogo je načina na koje se može upoznati Isusa. Za početak, najbolji su način evanđelja i sakramenti. Preporučam također i malo studija, možda čitajući katekizam ili po prijatelju koji će nas poučavati. Tko traži, nalazi!
Upoznati sebe
Nijedno prijateljstvo ne cvate ako prvo ne upoznamo sebe. Ponekada međutim to nije nimalo lako. Teško nam je vjerovati, ne želimo biti povrijeđeni ili se, jednostavno, dovoljno ne poznajemo da bi nas drugi mogli upoznati. Moram se predstaviti Isusu, ne zato što me on ne bi poznavao, već zato što želi da mu otvorim svoje srce. Najljepši način da to učinim jest molitva. U njoj nema prepreka i možemo biti potpuno slobodni pred njim. Također rastemo u poniznosti, koja je hod u istini.
Biti strpljiv
Iako volimo svoje prijatelje, nekada moramo biti s njima strpljivi. A i oni s nama. Strpljivost je ključ kršćanskog života. Isus je beskrajno strpljiv s nama i traži i od nas da budemo strpljivi. Ali ne bilo kako, već kako nam je predložio sv. Petar, što se naziva i hypomoné. Riječ je o bezuvjetnoj strpljivosti, punoj nade, koja je ispunjena povjerenjem u Boga. To nije samo stoičko izdržavanje. To je znanje da je Bog na našoj strani i da će sve biti dobro. Usudio bih se reći da moramo biti strpljivi i s Isusom, koji često mijenja naše planove. Ali to je uvijek za naše dobro!
Imitirati dobro
Dobri prijatelji daju nam dobre primjere. Najbolji prijatelj od svih, Krist, daje nam najbolji primjer. Također imamo svetce! Svaki od njih jedinstven je i uvijek spreman biti naš prijatelj Oni s nestrpljenjem čekamo da im se obratimo. U kršćanstvu nije grijeh ugledati se u tuđe vrline. To ne znači zavidjeti im, što se isto događa, nego ih imitirati. Bolje rečeno, nastojati ih imitirati. Sve možemo ako se iskreno trudimo biti bolji.
Pokazivati osjećaje
Drugim riječima, to znači ljubav. Osjećaji su nužni u ljubavi, oni se moraju izraziti. Najvažnije je ono što se nalazi iza osjećaja: voljeti druge. Nekada to činimo pod određenim uvjetima, ali važno je da druga osoba to zna. U kršćanskom životu, vrhunac je milosrdna ljubav, koja se mora vidjeti u djelima, jer nije dovoljno voljeti samo u teoriji, u mislima i namjerama.
Nije teško prepoznati usporedbu između prijateljstva i hoda na putu kršćanskog života. Hoditi tim putem znači svakim danom biti sve veći prijatelj Isusov. Možete jamačno dodati još stadija u kršćanskom životu, jer su međuljudski odnosi, a tako i onaj s Isusom, nevjerojatno bogati. Također su puni rizika, ali su i vrijedni tog rizika, jer je naš susret s Bogom ono što on najviše želi.
Autor: Kenneth Pierce (Catholic Link)
Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)
