Foto: Jakkadul Jaru-ampornpun,  Shutterstock

Gospodin želi prodrijeti u tamu

Pomnije promatrajući tu sliku, koja u nama budi tolika razmišljanja, možemo primijetiti da je milosrdni Isus odjeven u bijelu haljinu koja kao da je s drugog svijeta. Haljina je prozračna, nekako više duhovna nego materijalna, a osobito nas čudi njezina širina pri dnu, oko nogu. Kao da Gospodin još više želi prodrijeti u tamu. Haljina velikog svećenika Isusa Krista »vuče se« po tami, ostavlja trag: svaki sakrament ostavlja trag, prodirući kroz tamu duše… Po tom tragu dolazimo natrag k Kristu, kad ga izgubimo, na svoju žalost i zbog svoje bijede. U tami možemo vidjeti taj trag, koji nas kroz ispovijed povlači natrag na put do Božjeg srca.

„Isus istovremeno i hoda i stoji, on je iznad vremena i zakona tijela i materijalnoga svijeta“

Kristova je haljina uronjena u zrake što izlaze iz njegove nutrine; prožeta je zrakama, sva je osvijetljena tom neobičnom svjetlošću. Gornji je dio sav bijel, donji je kao »prljav« od pomiješanih boja: haljina je u donjemu dijelu kao posivjela od dodira tolikih koji vape, traže, dotiču, ili grčevito drže Krista, spoznavši istinu…

Isus istovremeno i hoda i stoji, on je iznad vremena i zakona tijela i materijalnoga svijeta. Sjeti se Božjeg prijestolja iz Starog zavjeta i iz Knjige otkrivenja: kako istovremeno i stoji i kreće se… Milosrđe se uvijek nekamo i prema nekomu kreće, nije statično, nije jednom definirano i stoga kao vremenom ograničeno ili podložno dokinuću. Ono nas neprestano iznenađuje! Tko bi ga odgonetnuo?! Često je potpuno neshvatljivo!

Bog nas po toj slici želi podsjetiti na svoju svemoć i čudesnost, na čudotvornost njegova milosrđa. Pouzdaj se u svemu, jer on sve vodi. Pouzdaj se uvijek, jer on sve izvodi na dobro.

Budući da je Isus ovdje prikazan kao veliki svećenik (o čemu mnogo piše Pavao u Poslanici Hebrejima), smatram da nam želi poručiti i sljedeće: »Dođite k meni, u mojim svećenicima, ne hrlite k lažnim bogovima, ne tražite istinu u laži, ne nasjedajte lažnim svjetlima.« Alba je odjeća kralja nad kraljevima, koja pokazuje krhkomu i slabašnomu čovjeku da je naš kralj zapravo tako jednostavan, tako pristupačan, tako veličanstvena božanstva u skromnosti svojeg čovještva.

Božanstvo i čovješto

U slici promatramo dakle dvije Kristove prirode: božanstvo i čovještvo. Njegova je haljina sazdana od svjetlosti koju udjeljuje anđelima i ljudima. Ta je misna alba proniknuta nebom, upravo kao što u svetoj misi na zemlji slavimo nebesku liturgiju.

Zamišljam kako je upravo takvom albom Isus bio zaodjeven u svojemu ovozemaljskome životu: kao stolar uz poočima Josipa, na službi Božjoj u sinagogi, na posljednjoj večeri, dok je navješćivao radosnu vijest – evanđelje… Za takvu su sličnu albu vojnici bacili kocku, razapinjući Spasitelja.

„Ogoljenim vratom pokazuje da su mu dobrodošli svi oni koji trpe jer ih nema tko zagrliti“

Neuobičajeno ogoljen vrat Milosrdnog Isusa podsjeća nas da je on bio, prema proroštvu Izaije: »janje odvedeno na klanje« (Iz 53, 7) i slika Izaka koji je spreman za žrtvu.

Riječ Tijelom postala

Isus je pravi ČOVJEK, kao što je i pravi BOG. On je »Riječ Tijelom postala«. On je sâm euharistija: utjelovljena Ljubav. To nas može podsjetiti i na ono što je Gospodin poručio svojim apostolima nakon uskrsnuća: »Duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.« (Lk 24, 39) Također se prisjećamo i ovih riječi: »Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo…« »Ne brinite ni za tijelo svoje, u što ćete se odjenuti…« »Ako ti je oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo…« »Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje…«

Krist nas je u svojem milosrđu oslobodio od jarma i okova koji su se u mnoga vremena stavljali robovima – oko vrata. On je postavio vrat za druge, za nas. On je slika Milosrdnog Oca, koji »potrča, pade oko vrata i izljubi sina« (Lk 15, 20). Ogoljenim vratom pokazuje da su mu dobrodošli svi oni koji trpe jer ih nema tko zagrliti. Poznaje to njihovo trpljenje i on jedini pruža pravu utjehu.

U njemu nema ništa od prepredenosti ili lažnih vrijednosti ovog svijeta: »Oholost je ogrlica vratu njihovu.« (Ps 73, 6) Po toj slici zahvaljujemo Gospodinu koji nas uvjerava: »Onoga dana – riječ je Gospodina nad Vojskama – slomit ću jaram na njihovu vratu i lance ću njihove raskinuti. Više neće služiti tuđinu…« (Iz 30, 8 – 9) te: »I bit će život tvojoj duši i ures vratu tvome.« (Izr 3, 22) Božja riječ nas opominje da »stavimo vrat svoj u jaram mudrosti« (usp. Sir 6, 24). Dakle trebamo u svemu tome slijediti Isusa.

Također, ogoljeni nam vrat jasno pokazuje da Isus ne nosi dviju haljina! Isto je naredio, sjećamo se, i svojim učenicima kad su kretali na put navješćivanja radosne vijesti. U Gospodinu nema dvosmislenosti, dvostrukosti, dvoličnosti.

„Isusova je haljina toliko duga i široka jer time odzvanja ono iz evanđelja: ‘Mislila je barem dotaći skute njegovih haljina, da ozdravi…’“

Još nešto: kako je gornji izrez haljine upadno širok, tako je i donji dio haljine što dotiče tamu (tlo) upadno širok, haljina je preduga, preširok rub sakriva Isusove rane na nogama. Otajstvo slavnih rana Isusovih ostaje u domeni tajne. Zaista, otajstvena je Gospodnja odluka da samo ranjeni mogu ući u kraljevstvo. Prisjeti se evanđeoske parabole o onima pozvanima s raskrižja putova; o hromima, sakatima, slijepima… Razapetima! Nazvao bih to »otajstvo ranjenosti i ranjivosti«, jer njegovi puti nisu naši puti… Bog u Isusu Kristu poštuje to naše otajstvo, bolno, a istovremeno iscjeljujuće.

Otkrivam ovdje još jednu sliku: Isusova je haljina toliko duga i široka jer time odzvanja ono iz evanđelja: »Mislila je barem dotaći skute njegovih haljina, da ozdravi…« (Usp. Mk 6, 56.) Uhvatimo se čvrsto tih skuta!

Ulomak iz knjige „Vidljivi Bog – o tajnama slike Božjega Milosrđa“ autora p. Marka Kornelija Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.