Duhovnost

RAZGOVOR SA ŠVICARSKIM EGZORCISTOM

S kakvim se zlom suočavaju egzorcisti, zašto od zloduha zahtijevaju da otkriju svoje ime, koji su tipični znakovi opsjednuća… Otac César, egzorcist biskupije Chur u Švicarskoj, svjedoči kako je to iskustvo na duhovnoj razini jako snažno jer je svojim očima vidio ono o čemu je Isus govorio…

S kakvim se zlom suočavaju egzorcisti, zašto od zloduha zahtijevaju da otkriju svoje ime, koji su tipični znakovi opsjednuća…

Foto: Shutterstock


 

U ovim modernim vremenima spomen egzorcizma ili demonskog opsjednuća izaziva različite reakcije, od fascinacije do otvorene nevjerice. Većini je egzorcizam poznat samo iz filmova.

Stroga pravila egzorcizma ukorijenjena su u Svetom pismu i teologiji. To je osjetljiva tema kojoj moraju pažljivo pristupati svećenici prikladno pripremljeni i uravnoteženi.

Novinarka Aleteie razgovarala je s Césarom Truquijem, egzorcistom biskupije Chur u Švicarskoj.

S kakvim se zlom suočavaju egzorcisti

Na pitanje o tome s kakvim se zlom suočavaju egzorcisti, Truqui odgovara: „Pavao VI. govorio je o Sotoninu dimu. Radi se o prisutnosti zlog bića. Samo nam vjera (ne znanost) može reći što je to zlo biće. Kršćanska vjera nam govori o postojanju duhovnih bića: dobri su anđeli, a loši su zlodusi/demoni.”

Truqui se slaže da je teško prihvatiti zlo kao biće koje može fizički opsjednuti osobu jer u svakodnevnom životu nemamo baš takva iskustva. Zbog svoje službe imao je priliku upoznati opsjednute ljude te mu je stoga lakše povjerovati u taj fenomen.

Egzorcistom je Truqui postao prije 12 godina. „Bila je to božanska providnost”, kaže. „Bio sam na tečaju s egzorcistima među kojima su se nalazili otac Bamonte i otac Amorth. Tada je predstavljen slučaj 40-godišnjeg Francuza. Bio mu je potreban egzorcizam, ali Bamonte nije govorio ni francuski ni engleski pa su me zamolili da im pomognem s prevođenjem.”

Na pitanje kako se osjeća u prisutnosti zla, otac Truqui kaže: „Osjećaji se mijenjaju s vremenom. U početku me jako pogodila opipljiva potvrda da je Evanđelje koje sam pročitao istinito. Isus se u Evanđelju borio protiv zloduhâ koji su se nazivali različitim imenima: „Moje ime je legija”, „Moje ime je Sotona”. U Starom zavjetu postoji zloduh pod imenom Asmodej. Čuo sam zloduhe kako izgovaraju upravo ova imena.”

Otac César svjedoči kako je to iskustvo na duhovnoj razini jako snažno jer je svojim očima vidio ono o čemu je Isus govorio.

U spomenutom slučaju opsjednutog Francuza, imao je dojam da je okružen dimom ili maglom, a na pitanje kako se zove, zloduh je prvo odgovorio „Ja sam rex”. Kad je egzorcist inzistirao da kaže svoje pravo ime, naposljetku je rekao: „Ja sam Sotona, knez ovoga svijeta”.

Francuz je kasnije rekao da je za vrijeme egzorcizma osjećao kako se u njemu vode borbe – s jedne strane su bili zlodusi, a s druge Bog koji donosi svjetlost.

Otkrivanje zloduhova imena

Obred to zahtijeva otkrivanje zloduhova imena: nešto imenovati, znači nad tim imati moć. Bog je dao Adamu moć da imenuje stvari. Kad zloduh otkrije svoje ime, time pokazuje da je oslabljen, a ako ga ne kaže, znači da je još uvijek snažan.

Četiri tipična znaka opsjednuća

Otac César navodi četiri tipična znaka opsjednuća: odbojnost prema crkvenim stvarima, pričanje na nepoznatim ili mrtvim jezicima, neprirodna fizička snaga i znanje nepoznatih činjenica.

Opsjednuća preko tarota i magije

Upozorava da se ljudi mogu u opasnost dovesti uključivanjem u bilo što što je vezano za magiju, okultno ili čarobnjaštvo. Kao što nas odlazak na misu i ispovijed približava Bogu, tako nas crne mise, sotonski rituali, filmovi i glazba te vrste približavaju Sotoni.

„Imao sam slučaj žene koja se, kao i mnogi, počela iz zabave baviti tarotom. Počela je uistinu vidjeti prošlost, sadašnjost i budućnost svojih klijenata. Naravno, postala je jako poznata. U jednom je trenutku shvatila o kome je ovisio njezin uspjeh i prestala se je time baviti, ali bilo je prekasno, bila je opsjednuta.”

Egzorcizam na opsjednutog djeluje kao terapija, a jedan obred najčešće nije dovoljan.

Razlika između egzorcizma i molitve za oslobođenje

Oboje ima isti cilj – oslobođenje osobe od utjecaja zla ili od posjednuća – a razlikuju se po sljedećem: egzorcizam mogu izvoditi samo svećenici koji imaju biskupsko dopuštenje dok molitvu oslobođenja mogu moliti i svećenici i laici, i muškarci i žene, jer je Krist rekao da će oni koji vjeruju u njega izganjati zloduhe. Otac Truqui također ističe da je egzorcizam izravna naredba zloduhu, dok u molitvi za oslobođenje molimo Boga ili Blaženu Djevicu Mariju za pomoć.

Otac César kaže da je među onima koji mu se obrate za pomoć vrlo malo stvarno opsjednutih. Oni koji su uistinu opsjednuti većinom žive normalnim životima, đavao ne djeluje kroz njih cijelo vrijeme. Usporedio je to s kupnjom automobila – vlasnik ga ponekad koristi, ali ne cijelo vrijeme – te je istaknuo da se osoba kojoj se događa nešto što nadilazi ono što je normalno treba obratiti egzorcistu.

Nijemi zloduh

Na pitanje o iskustvu koje ga se najviše dojmilo otac je odgovorio: „Nijemi zloduh. Isus govori o njemu u Evanđelju. Najteže ga je istjerati, odlazi samo uz puno molitve i posta. Jako je rijedak; u 12 godina rada s njime sam se susreo samo jednom.”

Bojite li se?

„U početku me je bilo strah, ali s vremenom sam se navikao na određene pojave i više me ništa ne čudi. Morate paziti da ne postanete opsjednuti zlom. Egzorcist zna da Sotona postoji, ali zna i da nije posvuda.”

„Iznad svega, shvatio sam da je egzorcizam služba milosrđa, čin ljubavi prema osobi koja pati.”

Autorica: Chiara Santomiero (Aleteia.org)

Prevela Vedrana Prka

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Na vrh