„Rodio se jednom dječak kojemu su nadjenuli ime Coy. Coy je volio haljine, ružičastu boju i lakirane cipele.“[1] – tako započinje jedna u nizu priča iz knjige „Priče za laku noć za mlade buntovnice“, namijenjene djevojčicama koje autorice nazivaju „buntovnicama“. U nizu priča nalazi se i jedna o dječaku Coy, koji je zapravo spoznao da je djevojčica.
Ideja „transrodnih“ osoba
Tema rodne ideologije aktualna je zadnjih nekoliko godina, posebice danas, kada je i u našoj zemlji ratificirana Istanbulska konvencija. U siječnju ove godine izdana je i slikovnica Moja dugina obitelj (više možete pročitati ovdje), s ciljem, kako je navedeno, „jačanja socijalne integracije djece koja imaju istospolne roditelje te promicanje tolerancije i poštovanja različitosti“. U spomenutoj priči o dječaku Coy Mathis, provlači se poruka da je čovjek određen spolom, ali ne i rodom – njega može sam odabrati. Tako piše:
„Ali ima dječaka koji osjećaju da su žensko i djevojčica koje osjećaju da su muško. Zovemo ih transrodnim osobama, a Coy je transrodna djevojčica. Rodila se u dječačkom tijelu, ali, duboko u sebi osjeća da je djevojčica i treba joj dopustiti da to i bude.“
Rodna je teorija protivna ljudskoj prirodi. Osmislio ju je američki psiholog John Money, pedesetih godina prošloga stoljeća, a eksperiment s dva muška blizanca, od kojih je jednoga pokušao pretvoriti u djevojčicu, završio je tragično. Oba su brata, naime, u odrasloj dobi počinila samoubojstvo. Jedna od priča koja ukazuje u koju krajnost odlazi spomenuta ideologija, primjer je 52-godišnjeg Kanađanina, koji je ostavio suprugu i sedmero djece da bi „postao“ šestogodišnja usvojena djevojčica koja se „igra“ s unucima svojih posvojitelja.
Roditelji trebaju biti oprezni
Francesca Cavallo i Elena Favilli, autorice knjige „Priče za laku noć za mlade buntovnice“, približile su rodnu ideologiju mladima i prikazale ju sasvim normalnom i prirodnom. Tako se i kroz literaturu namijenjenu mladima širi ideja protivna ljudskoj naravi, odnosno Božjem stvaranju. „Kada ćemo k doktoru da me prepravi u pravu pravcatu djevojčicu?“, upitao je Coy svoje roditelje. Možda toga i nisu bile svjesne dok su pisale, ali upravo tom rečenicom, tim pitanjem, autorice su potvrdile činjenicu da su rod i spol neodvojivi, i da su kao takvi dio ljudske prirode – muškarca ili žene.
Ovo je samo jedan od primjera koji nas potiče da budemo oprezni kada djeci dajemo noviju literaturu namijenjenu njima. Svaki roditelj koji svoju djecu odgaja u skladu s naukom Katoličke Crkve, dužan je djetetu objasniti zašto su takve ideje protivne ljudskoj prirodi i zašto ih vjernici ne smiju prihvatiti kao istinite.
Kako bi djeci približili spomenutu problematiku, izdavačka kuća Salesiana izdala je dvije slikovnice koje djeci objašnjavaju katolički pristup rodu, spolu i teologiji tijela (više možete pročitati ovdje). Slikovnice „Bog ima svrhu za djevojčice i za dječake“ i „Svako tijelo ima nešto reći“ namijenjene su djeci predškolskog uzrasta, a njihov urednik je teolog Marin Periš. Spomenuta literatura svakom će roditelju biti od velike pomoći, posebice danas, kada nam mnoge laži predstavljaju kao istinu pod krinkom zaštite ljudskih prava i sličnih navoda.
[1] Citirano prema Cavallo i Favilli (2017) „Priče za laku noć za mlade buntovnice“. Ostali citati preuzeti su iz iste knjige.
Gabriela Jurković; Book.hr
