Foto: BGStock72; Shutterstock

U javnom govoru obasuti smo sa svih strana mnoštvom priljepčivih govornih iskaza i frazema, mahom neologizama i poštapalica, koji nam tobože pomažu u našoj komunikaciji. Svakim danom vidimo kako govor odražava zapravo veliku duhovnu prazninu koju nam nastoje popuniti mnogi moderni goniči i prodavači magle.

💬

Što možete pomisliti kad čujete jezičnu glupost poznatu već poodavno: situacija je takva kakva je!? Na kraju mogla bi još doći završna duboka misao iskazana u uzrečici koju već poznaju i vrapci na krovu, i bez koje kao da nikako ne bismo mogli shvatiti suštinu komunikacije: I TO JE TO! Dakle, ajmo reći, ja osobno mislim da je situacija takva kakva je, i to je to!

Osobito je probitačno ako se u tekstove ili parole na javnim istupima, ubaci barem nekoliko engleskih riječi i fraza, jer to nedvojbeno pokazuje kako su autori u tijeku događaja, u žiži ili u fokusu, recimo: cover story, ili cover celebrity, egida, fake news, leftard i slične.

Posebno me nadahnjivao doživljaj kad sam na našoj televiziji gledao i slušao učitelje i učiteljice koji, prakticirajući online nastavu, tako sugestivno, dakle, sami sebi postavljaju pitanja i sami sebi daju odgovore i tako online razgovaraju i podučavaju, odnosno komunicirajus učenicima.

U takvim slučajevima s tugom se sjetim svojih učitelja i studija pedagogije, psihologije i metodike i pitam se: je li sve to moguće i koliko smo to do danas napredovali u poučavanju i komuniciranju?

Tužno

Tužno djeluju i neki naši političari kad u svoj opustjeli govor umeću, onako uzgred, odokativno, kako kažu, i neke novotvorine za koje te političke elite, a ima ih u Hrvatskoj već oko 180, ni same ne znaju odakle su im pale u njihov politički diskurs i u njihove politike.

Političari jako vole komunicirati, sve je komunikacija i sve se treba najprije iskomunicirati i izverbalizirati a najčešće se ne mogu složiti ni s kim i ni s čim, pa ni sami sa sobom. Zato jedni druge moraju iznositi iz Sabora.

Odjednom sve postaje i alat, odnosno alati, pa i odgoj, iako je raznih tradicijskih alata sve manje.

A gdje su silni projekti i ishodi, i domene, i algoritmi bez kojih ništa ne možete niti započeti. Kakva metodika i didaktika!

Posebne upečatljive i gotovo manijakalne novotvorine koje su trenutno u upotrebi i bez kojih kao da se naprosto ne može, su one s predznakom „iz“ ili „is“, poput: isfokusirati, iskomunicirati, ispromovirati, izrealizirati, izverbalizirati, izmarginalizirati, isproducirati, iskemijati, izreagirati. A tek isfotošopirati i isšopingirati? Nedavno su nas novinari obogatili i iskazom izdominirati, što mi je odista osvježilo dan, i pitam se, gdje se dosad skrivala tolika inteligencija? Prirodna, dakako.

Vrijedni i uporni štioče, ako pomišljaš da je ovakve umotvorine izrekao neki neinformirani seoski ili gradski neotesanac nove generacije koji još nema pojma o umjetnoj inteligenciji, možda neki naivni poljoprivrednik dok se odmarao u svom dvorištu, ili neki novi naivni hlebinac ili kakav propali đak-novinar, ili koji novi-stari režiser na HTV-u, ili koja umrežena baka ili djed čak sa završenom „opetovnicom“, varaš se. To naprosto nije tako! Ovi rečenični biseri plod su naših vrlih i stranački nebrojenih političarki i političara, naše političke elite, ili pak znanstvenika koji traže i traže i još nisu pronašli svoj unosni projekt i koji čeznu za svojim ishodima i svojim bodovima. To su i oni koje gotovo svečano iznose iz saborske dvorane, a ima ih i među onima koji se u svoja 783 javna istupa godišnje u Saboru zanose i ošamućeni su od vlastite gluposti. Nama običnim smrtnicima čini se kao da više nema onih malih i radišnih ljudi i njihovih dobrih djela, svakodnevnih mirnih i istinoljubivih mjesta i tišina na ovoj zemlji gdje bi mogli, bez takvih bukača i kunkača u malim barama, uživati mir.

Muškarci i žene

Kad uvijek vrijedni aktivisti započnu svoje aktualne tirade i ideološke maksime u kojima ne postoje muškarac, žena i brak, porodica i dijete već: roditelj jedan i roditelj dva (a može i tri), nebinarne osobe, genderquer osobe i demi-seksualne osobe, životni partneri i transseksualne individue, rodno varijantne i arodne osobe, seksualni identitet i rodna i seksualna orijentacija, formalni i neformalni partneri, izvanbračna ne/formalna zajednica, gineseksualna orijentacija, rodni identitet i pravo žene na izbor, binarni rod, cisgender osobe, bigender, agender te mnoge druge slične gluposti o koje se nastoje lijepiti epiteti znanosti i nove modernosti 21. stoljeća – brzo pronalazim onu crvenu tipku na daljinskom i poželim si makar malo mira i čistog zraka.

U toj grupi nalaze se i izričaji poput: rodno osjetljiva komunikacija, identitet se razlikuje od njihova spolnog roda(?) ili nebinarni rodni identitet, rodno neutralne zamjenice, rodni identitet osobe je unutarnji osjećaj za sebe kao muškog, ženskog ili drugog (?) spola. Od toga okreće mi se utroba i dobivam neprestane grčeve u želucu i nesnosnu urtikariju.

Bjelodano je da su pojmovi roda i spola nelogično pomiješani ali i samo razlikovanje roda i spola biološki i sociološki je besmisleno i bespredmetno.

Muškarci i žene postoje, prema njihovu uvijek znanstvenom mišljenju samo kao naslijeđeni stereotipi koji nisu ničim opravdani. Na osnovi razmjerno rijetkih poremećaja u području čovjekove seksualnosti, iznimke bi po njima trebale postati okosnica na kojoj se gradi čitava nova ideologija i antropologija puna znanstvenosti.

Traži se jednostavnost

Kad netko od nazovi književnika i današnjih brzopoteznih znanstvenika u javnom prostoru izvaljuje nebuloze, kao: marginološki eros, neotradicija, sukonstituiranje i sižeizirana kritika, srodnoznanstveni termin, nostalgicitet, dehijerhizirani svijet i fikcionalizacija, neoegzistencionalizam, reflektiranje drugomedijskih kodova i drugomedijske referencije, intermedijarna osjetljivost teksta, kriptotemeljna humanistička implozijska struktura, postmoderni muzeolizacijski proces, estetski govoreći i staviti u uknjiženje, tradicije humanističkog sveučilišnog uma, sofistifikacijske silnice regijske memorije i preregistracijski procesi, posebnoznanstven, pjesnička uknjiženja i kancel kultura – čini mi se da se posvađao s vlastitom pameću, i ponaša se kao onaj drečavi pavijan ili riđi urlikavac u amazonskoj prašumi koji svojim sumanutim kričanjem upozorava svoju družinu na približavanje neke nepoznate opće opasnosti.

Poznato je da su mnogi veliki pisci, učitelji i drugi umni ljudi govorili i pisali jednostavno. Najteže je biti jednostavan, najteže je spoznati da je u jednostavnosti iskaza i ponašanja najveća vrlina i mudrost.

Svi ti iskazi nove modernosti na osobit način definiraju ovu našu neoliberalnu svakodnevnicu. Nadati nam se kako će zahvaljujući kritičnom odnosu zdravog dijela društva nastupiti vrijeme pročišćenja pa će nam i govor u javnom prostoru biti smisleniji i ljepši, vjerodostojniji, i iz njega će zračiti mnogo više istinske tolerancije i poštivanja bližnjih.

❓

Još ćete me moći bolje razumjeti ako vam šapnem da u potpunosti ne razumijem kako je moguće da uz toliko mnoštvo tih pametnih telefona, toliko strančica i stranaka i strančarenja, portala, platformi, skoro rekoh prijestolja i božanstava, tabloidnih profila, silnih mreža i umrežavanja, i dakako, online svega i svačega – neposredne ljudske komunikacije ima sve manje i sve više ljudi ostaje osamljeno, i samo, depresivno.

dr. sc. Radovan Kranjčev

Profesor Kranjčev o sebi:

Rodio sam se u Đurđevcu 16. listopada 1934. Seoski sam učitelj, nastavnik, profesor, magistar i doktor znanosti iz područja biologije. U mirovini od 1995. Uz cjeloživotnu zaokupljenost školom i poučavanjem, bavim se i istraživačkom djelatnošću u prirodi svog zavičaja i cijele Hrvatske. Upoznao sam mnoga živa stvorenja, obišao sve značajnije krajobraze Hrvatske i susretao mnogo dobrih ljudi. U posljednjih 50-ak godina napisao sam i objavio više od 2000 članaka-radova i sedam knjiga, s nekoliko tisuća fotografija.

Višegodišnjom suradnjom s Hrvatskom televizijom, kao scenarist i organizator, realizirao sam četrdesetak TV-emisija iz područja prirodoslovlja. Živim u Domu za starije i nemoćne osobe u Koprivnici.

mv; Book.hr

Podržite naš rad