Foto: Shutterstock
„Je li se nešto dogodilo na samom početku vašega ‘novog života’ što vam je posebno ostalo u sjećanju?“ upitao sam Majku Tereziju.
„Sve što se tada dogodilo ostalo je u mom srcu“, odgovorila je. „Doživjela sam neke strašne stvari koje je s ljudskog gledišta nemoguće izdržati. Bila sam samo žena bez ikakva iskustva, bez ičega. Živjela sam u potpunu predanju Bogu, a on me vodio. U protivnom to nikada ne bih izdržala. Tih dana u svakom sam trenutku osjećala Božju prisutnost i mogu posvjedočiti da je on neprestano činio stvari za mene.
‘Gospodine, ništa mi nije ostalo, ti se trebaš pobrinuti za me.’
Jednom dok sam hodala ulicama Calcutte prišao mi je svećenik i zamolio me za novčani prilog. Tog sam jutra od kuće otišla sa svim novcem kojim sam raspolagala – pet rupija. Tog sam dana četiri rupije potrošila na potrebe siromaha. Dakle, preostala mi je jedna rupija za preživljavanje. Imajući povjerenja u Boga tu sam zadnju rupiju dala svećeniku. U sebi sam molila: ‘Gospodine, ništa mi nije ostalo, ti se trebaš pobrinuti za me.’ Kako se bližila večer, na vrata mi je pokucala nepoznata osoba. Pruživši omotnicu rekao je: ‘Ovo je za vaš rad.’
Otvorila sam omotnicu, a u njoj je bilo pedeset rupija. Imala sam dojam da mi je time Bog htio dati opipljiv znak potvrde onoga što sam radila
Bila sam iznenađena jer sam svoj novi apostolat počela nekoliko dana prije i nitko me nije poznavao. Tko je mogao biti taj čovjek? Otvorila sam omotnicu, a u njoj je bilo pedeset rupija. Imala sam dojam da mi je time Bog htio dati opipljiv znak potvrde onoga što sam radila. Taj je novac za mene predstavljao pravo bogatstvo. Te rupije bile su poput poruke s neba koja mi je govorila: ‘Budi snažna i samo nastavi ići naprijed!’“
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.