Foto: Vlad Teodor, Shutterstock

Jedan je čovjek došao u raj. „Što ću ja ovdje kod tebe? Zašto si me sada doveo k sebi, sada kad sam mrtav? Mislim da sam cijeli svoj život proveo bez tebe. Nikada te nisam primijetio“ – govorio je čovjek Bogu.

„Pođi sa mnom“ – odgovori mu Bog – „pokazat ću ti nešto.“

I povede Bog čovjeka u jedno veliko polje. Od jednog kraja polja do drugog vodila je jedna staza. Malo je išla ravno, malo cik-cak, pa onda u velikim zavojima, malo zaobilaznim putem…

„Vidiš li ovu stazu?“ – upita Bog čovjeka. „Ovu je stazu ostavio tvoj život.“

„Da, poznajem je!“ – reče čovjek i nastavi: „Odakle dolazi drugi par tragova pored mojih?“

„To su moji tragovi“ – reče Bog. „Ja sam sve vrijeme hodio pored tebe. Samo me ti nisi primijetio.“

„Ali ovdje“ – nastavi čovjek – „vidiš li ovaj uvrnuti put? Tu su vidljivi samo jedni otisci. Upravo u tom vremenu kada sam imao najdublje krize svog života, i kada sam se osjećao usamljen, tada sam te stvarno trebao. Gdje si bio tada?“

„U to vrijeme“ – reče mu Bog – „kada ti je bilo najgore, tada sam te nosio. To su moji tragovi.“

Nemoj zaboraviti na Božju prisutnost u svome životu. Dopusti mu da te nosi. Predaj mu se. Imaj povjerenja u njega. Neka te nosi na svojim ramenima.

Izvor: e-duhovne vježbe

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.