Foto: Book.hr

Mnoga odrasla djeca ostavljaju svoju katoličku vjeru, a roditelji očajavaju. Primjer svete Monike je poticaj i ohrabrenje tim roditeljima – ne gubite vjeru.

Neka vas njezin primjer zapali za istu predanost i vjeru kojom je ona nekoć slijedila svog sina, svetog Augustina iz Hipona.

U dobi od 29 godina, tijekom četvrtog stoljeća, budući svetac bio je uronjen u novu religiju – maniheizam – imao je djevojku s kojom je imao izvanbračnog sina, a svoju majku je napustio da bi otplovio za Rim. Njegova majka slomljenog srca pronašla je put do Rima samo da bi otkrila da je on sada u Milanu. Tamo ga je sustigla, i tamo je njezina 17-godišnja molitva urodila plodom. Augustin se obratio na nevjerojatan način: postao je crkveni učitelj i jedan od najvećih evangelizatora u cijelom kršćanskom svijetu.

To je primjer koji trebaju slijediti mnogi katolički roditelji ožalošćeni nad svojom djecom koja su odbacila vjeru svoje mladosti. To je priča o ustrajnosti i molitvi.

Brojne Monike današnjice

U SAD-u, kako piše NC Register, upravo je u tijeku buđenje „brojnih Monika”. Po primjeru svete Monike nastaju i šire se molitvene skupine. U Grand Rapidsu, u Michiganu, tri su žene započele tjednu, jednosatnu molitvenu grupu za majke kako bi molile za svoje voljene koji su otpali od vjere. Tako je došlo do pokretanja grupe „Milijuni Monika” koje su narasle na 10 grupa u sedam država, s još 45 upita koji se trenutno obrađuju. Ove majke okupljaju se kako bi zagovarale obraćenje srca — svojih bližnjih i vlastitih: „Želimo susresti Boga kroz molitvu za sebe i svoju djecu. Želimo rasti u poniznosti i svetosti.”

Sve tri imaju muževe katolike, za razliku od svete Monike, sve dok se njezin muž na kraju nije obratio. Neka od njihove djece su katolici – poput svete Monike, koja je imala dvoje djece koja nikada nisu napustila vjeru.

Svoj prvi molitveni sastanak održale su 28. lipnja 2021.

„Jedan od najvećih blagoslova je to što su žene dolazile s tugom i zabrinutošću”, rekla je. „Bilo je opipljivo. Možda se ništa nije promijenilo u situaciji njihove djece, ali oni nam govore da je teret skinut. Skinut kroz molitvu. Sveto pismo nam govori da ne brinemo. Ako da ne brinemo, što onda? Odgovor je molitva.”

Ove majke ističu: “Sveta Monika se često prikazuje kao tužna, ponekad plačljiva, čak i iscrpljena. Ali ona uopće nije bila takva. Kad je Augustin isplovio za Rim, sveta Monika je podignula svoju haljinu i ukrcala se na čamac u potjeru za svojim sinom, iako putovanje preko oceana u to vrijeme nije bilo nimalo ugodno.”

Sveta Monika nije bila tip koji se osjećao poraženo. Ona predstavlja nadu.

Ovako govori Jahve:
»Prestani kukati,
otari suze u očima!
Patnje će tvoje biti nagrađene:
oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske.
Ima nade za tvoje potomstvo« –
riječ je Jahvina –
»sinovi tvoji vratit će se u svoj kraj. (Jeremija 31,16-17)

I. Adamić, Book.hr