Foto: marekuliasz, Shutterstock

PJESME SU MOJE
Kako da ne pjevam kad pjesme su moje ruke i bez njih ne mogu, ne znam
Kako da ne pišem kad stihovi su noge moje i bez njih ne mogu, dalje ne znam
Da ne pjevam ne mogu kad duša mi slova plete u tužne, sretne i ponekad riječi sjetne
I svaka je dio mene
Ne mare za slavu svijeta
Nit’ sam pjesnik, nit’ poeta
Ja pjevam i moje pjesme
pjevaju samo mene
Kada znam za koga, kome
pjevati je Božji dar
A duša mi sva u pjesmama krhka
I stane na otvoren dlan
Pjesme su moje srce koje na jarbolu
vijori po jugu i buri
U oku su mome sjaj
I kad ih u boli rađam
U njima molim
One su moje čistilište i moj raj
Marina

Za Book.hr priredila A. P.