Svi pamtimo 13. studenoga 2015. godine, dan kad se je dogodio masakr u klubu „Bataclan“ u Parizu. Tamo je bio koncert benda čije se ime može prevesti kao “Orlovi smrti“(!). Metal-bend koji je nastupao okupio više od tisuću obožavatelja i svi su se dobro zabavljali. Uistinu sumnjam da je ondje bio netko tko je molio, na „krovu“ ili na vrhu duhovne aktivnosti, blizak Isusu kao planinar kršćanske mistike, u trenutku kad je pjevač u jednoj pjesmi pjevao neka ga Vrag poljubi u jezik! Tog dana je u kršćanskim svetištima čitano evanđelje u kojem su vjernici čuli riječi: „Gdje su strvine, ondje će se skupljati i orlovi.“ U grčkom tekstu se isto govori o orlovima. Općenito se radi o pticama koje se hrane mesom strvina, dakle nečija smrt drugomu daje snagu za preživljavanje. Mlada obožavateljica tog benda, Isobel Bowdery, koja je preživjela masakr, napisala je na Facebooku: „Ondje su bili nevini ljudi. Ovaj svijet je okrutan. (…) Prizor muškaraca koji kruže oko nas poput orlova, proganjat će me do kraja života. Kako su surovo ciljali i strijeljali ljude koji su stajali na koncertu, na kojem sam i ja bila, i surovo ubijali. Imala sam osjećaj kao da se to ne događa, kao da će mi za trenutak netko reći da je to samo strašan san.“ Isobel se dulje od jedan sat pravila da je mrtva i to ju je spasilo. Tamo je bilo više od tisuću ljudi. Čega je to znak?

„Teško je umirati za one koji samo proždiru milost“

Mislim da je današnja civilizacija postala strvina koju proždiru orlovi demona jer su ljudi odbacili molitvu i vole slušati sotonističke bendove, odustaju od prisustvovanja euharistiji u korist glazbenih koncerata i neprestana tulumarenja. Ali postoje i strvine koje nas spašavaju od smrti, čine nas svjesnim da „proždiremo“ Božju ljubav prema nama. Grci strvinu nazivaju riječju to ptoma, i treba znati da je upravo tom riječju opisano tijelo, odnosno mrtva tijela Isusa i Ivana Krstitelja. To nam mnogo govori. Strvina o kojoj govori Isus jest njegova smrt, njegovo žrtvovanje za svijet ljudi. Orlovi ili strvinari naše su duše koje se naslađuju njegovom smrću i traže vječni život. Ali razmislite ne izazivaju li te ptice strvinari gađenje? Da, ta stvorenja, koja se hrane smrću, ne izazivaju simpatiju i teško to što rade možemo nazvati suosjećanjem za žrtve. Ali ipak Isus kaže da je njegova smrt posvećena za nekoga tko je poput jastreba, poput orla. Lako je umrijeti za nekoga tko umije cijeniti tu smrt, izraziti zahvalnost ili poštovanje posvećivanju žrtve. Teško je umirati za one koji samo proždiru milost! Teško je umirati za dobro onih koji te uništavaju, koji te ne poštuju, iskorištavaju, čak se i naslađuju tvojom propašću, vesele se tvojoj nesreći i porazu. Isus je upravo tako umro. Kad se je žrtvovao za nas, bili smo grešnici, odnosno bili smo poput jastrebova ili orlova i hranili smo se grijesima ovog svijeta, hranili smo se onime nečistim.

Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. (Rim 5, 6 – 8)

Isus je postao mrtvo tijelo mučeništva na križu da bi nas odagnao od hranjenja truleži grijeha.

Stari zavjet govori o zabrani dodirivanja strvina (Lev 11, 8 – 40). Međutim u evanđelju čitamo: „Gdje je strvina, ondje su i orlovi.“ Razmislite koliko jako se Isus htio žrtvovati za nas, da bi nas nahranio svojom ljubavlju. Naime iz samilosti čak i tuđa majka može nahraniti vlastitim grudima napušteno dijete koje plače od gladi. To je dokaz velike samilosti, ali proždiranje jata orlova kao dokaz ljubavi – to je posvećenje koje prelazi našu mogućnost razumijevanja. Nju ima Isus za nas, jer nas želi spasiti od sve bliže propasti svijeta!

„Ne vraćaj se svojim grijesima ako ti je Bog dao da spoznaš da su oni za tebe ostatci prepušteni Sotoni“

Žrtvovati se – to se može iskoristiti, može se pojesti, posvetiti se onima koji to ne zaslužuju. Takav je bio Isus – nitko od nas nije zaslužio njegovu milost, a on nam ju je udijelio, i zahvaljujući njoj, nešto u našem životu se mijenja. Te „ostatke Isusove smrti“ jedemo u svetoj pričesti. Luka danas upotpunjuje prepoznavanje toga drastičnog simbola izražena po odlučnosti Isusove ljubavi u radikalnom obliku samoposvećenja. Naziva ga to soma – tijelo. Govori: „Gdje je Tijelo“, ondje se okupljaju orlovi ili jastrebovi! Koje Tijelo? Naravno, Tijelo Kristovo – euharistija, ali i drugo tijelo Kristovo, Crkva, kao okupljalište vjernih Kristu, koji se odriču grijeha. Oni se ne vraćaju, kao Lotova žena, svojim ovisnostima i izrođenim djelima, svojemu dnu i splačinama savjesti. Tko je na polju, neka se ne vraća doma, tko je na terasi, na krovu, neka se ne vraća doma. Ne vraćaj se svojim grijesima ako ti je Bog dao da spoznaš da su oni za tebe ostatci prepušteni Sotoni. Hrani se Tijelom Kristovim, ostatcima s križa!

Ulomak iz knjige „Nema više vremena!“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dozvola za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.