Foto: Pixabay, user32212 

Neki je mladić imao svećenički poziv pa ga je biskup poslao na studij u Rim. Nakon što se zaredio za svećenika i službovao u biskupiji, njegov biskup ga je ponovno poslao u Rim na daljnji studij.

Tamo je običavao posjetiti ​​malu crkvu kako bi se molio.

Na vratima je sjedila skupina prosjaka koji su tražili milostinju, a jedan od njih kod ovog svećenika izazivao je, iz neobjašnjivog mu razloga, kao nelagodu.
Jednom se vratio do njega i upitao ga: „Poznajem li te?”
„Da,” rekao je prosjak. „Studirao sam za svećenika kod vas ovdje u Rimu i bio sam zaređen.”
Svećenik je užasnuto upitao: „Što ti se dogodilo?”
„U životu sam se susretao s krizom za krizom i na kraju sam se odrekao svećeništva. Izgubio sam sve i spao na prosjačenje”, odgovorio je.

Svećenik nije mogao zaboraviti prosjaka i stalno je molio za njega.

Blagoslov pape Ivana Pavla II.

Bližio se kraj njegova studiranja i studenti su pozvani da prime individualni blagoslov od pape Ivana Pavla II. Bilo im je zabranjeno razgovarati s njim osobno, ali dok je ovaj svećenik kleknuo kako bi primio blagoslov, misli su mu bile toliko pune prosjaka da nije mogao šutjeti: „Sveti Oče, molim te moli za X koji sjedi i prosi ispred crkve u Rimu. Bio je zaređen za svećenika, ali se odrekao poziva.” Jedva da je stigao završiti rečenicu, jer su ga ogorčeni pratitelji odgurali…

Poziv na večeru

Nekoliko dana kasnije svećenik je dobio poziv te je požurio u crkvu i pronašao prosjaka. „Dođi brzo”, rekao je, „trebamo večerati s papom.”
„Nemoguće”, odgovorio je prosjak, „kako bih ga mogao posjetiti u ovakvom stanju?”

Svećenik mu je pomogao da se spremi i ušli su kroz velika vrata crkve svetog Petra, gdje ih je dočekao monsinjor Dziwisz, poljski papin tajnik.
Odveo ih je do blagovaonice gdje ih je čekala Njegova Svetost. Nakon upoznavanja, sjeli su za stol jesti.
Tijekom deserta, Papa je dao znak svom tajniku koji je ustao i dao znak svećeniku da ga slijedi te su napustili prostoriju.
Nakon 15-ak minuta Papa ih je ponovno pozvao. Ništa nije rečeno o onome što se dogodilo u njihovoj odsutnosti.

„Trebam ispovijed“

Dok su prelazili Trg svetog Petra, svećenik je, svladan znatiželjom, željno upitao prosjaka što se dogodilo dok je bio s Papom.
Prosjak je ispričao da se Sveti Otac, kad su ostali sami, okrenuo prema njemu i rekao: „Oče, molim te, poslušaj moju ispovijed.”
U velikoj zbunjenosti i nevolji on je odgovorio: „Ne mogu to učiniti. Ja više nisam svećenik.”
Papa ga je pogledao sa suosjećanjem punim ljubavi.
Zatim je podigao desnu ruku i mašući prstom rekao: „JEDNOM SVEĆENIK, UVIJEK SVEĆENIK.”
Nakon duge stanke, nastavio je: „Kao rimski biskup i poglavar Katoličke crkve, mogao bih vam vratiti vaše svećeničke dužnosti… ali morali biste tražiti.”
Prosjak, shrvan i blizu suza, rekao je jednostavno: „Molim vas, Sveti Oče…”
Tada je Papa saslušao njegovu ispovijed i vratio mu svećeništvo.

Poslije je Papa ponovio svoj zahtjev i beskućnik, odnosno svećenik je saslušao njegovu ispovijed.

Posebno poslanje

Nakon stanke za molitve i meditaciju, Ivan Pavao je rekao: „Kad odeš odavde, želim da odeš u crkvu u kojoj si prosio i potražiš župnika. Imenujem te kustosom u toj župi, s posebnom odgovornošću za prosjake koji traže milostinju na vratima crkve.”

Book.hr