Foto: Shutterstock

Zlodusi ulaze i u životinje. Potvrđuje Sveto pismo

Kršćani obično ne razmišljaju o tome da zlodusi nastanjuju životinje. Ljudi su ti koje oslobađamo. No, Sveto nam pismo donosi najmanje jedan slučaj u kojemu su zlodusi zaista ušli u životinje: kada je Isus dopustio legiji zloduha ući u svinje, koje su onda jurnule u more i podavile se (v. Mt 8,32; Mk 5,13; Lk 8,33). Nije nam rečeno zašto su zlodusi molili da uđu u svinje. Čini se kako je za njih utješno živjeti u zaklonu tijela, bilo ono ljudsko ili životinjsko.

Pored krave udarila munja i u nju je ušao zloduh straha

Dok sam bio pastor male crkve u Kanzasu, posjetio sam jednoga od zemljoposjednika iz moje župe. Našao sam ga u staji, zabrinuta za jednu od njegovih najboljih krava. Prethodne je noći taj kraj poharala oluja. Krava se nalazila u polju kada je nedaleko nje udarila munja. Iako ju nije pogodila, bila je toliko prestravljena da je odbijala ustati ili to jednostavno nije bila u stanju. (Ako krava ne ustane, osuđena je na smrt.) Vlasnik ju je vukao i gurao, okretao joj rep, zadirkivao ju i prekoravao, ali je sve bilo uzalud. Čak ju je uz pomoć traktora premjestio s otvorenoga u staju, ali je ona i ondje ostala nepomična.

Potom je otišao obaviti neke poslove i ostavio me nasamo s kravom. Na poticaj Duha Svetoga, čučnuo sam pred nju, pogledao ju ravno u oči i naglas se pomolio. Zamolio sam Gospodina neka joj ozdravi sjećanje na užas oluje i izagna duh straha. Potom sam njezinu vlasniku otišao pomoći u obavljanju poslova.

Oko pola sata kasnije, vratili smo se i našli kravu kako stoji i zadovoljno preživa. Njezin je vlasnik bio uistinu zapanjen!

Ta je krava ostala potpuno normalna i svakoga je proljeća otelila zdravo tele.

Od toga ju je časa njezin vlasnik nazivao „blagoslovljenom kravom”.

Uzeo sam psa u krilo i zamolio Isusa neka mu ozdravi strah od djece

Jedna je od mojih župljanki iz te zajednice u Kanzasu bila umirovljenica kojoj je društvo neprestano pravio pas pasmine baset. Bio je prijateljski raspoložen čak i prema strancima. No, ako bi mu se približilo dijete, smjesta bi se narogušio i toliko uplašio da bi se pomokrio na pod, osobito ako bi dijete trčalo ili se jednostavno brzo kretalo.

Upitao sam vlasnicu za njegovu prošlost. Potjecao je iz legla oštenjena u obitelji s mnogo djece. Djeca su trčala uokolo bez nadzora i grubo postupala sa životinjama na imanju. Štence su često udarala i dražila. Moja je župljanka psića uzela kući čim je prestao sisati te ga je obasula ljubavlju. On je tako odrastao u mirna i pitoma psa – osim kada bi se približila djeca. Neozdravljena sjećanja omogućila su pristup zloduhu straha.

S dopuštenjem župljanke, uzeo sam psa u krilo i zamolio Gospodina Isusa neka mu ozdravi strah od djece. Potom sam izagnao duha straha.

Kratko nakon toga, tu sam župljanku posjetio u pratnji svoga sina Johna kojemu su tada bile oko četiri godine. Johnny nije znao da se pas boji djece, a ja sam ga bio zaboravio na to upozoriti. On je stoga otrčao ravno k psu te ga stao milovati i igrati se s njime, a pas se nije bunio! Nije bilo nikakva histerična laveža, ni režanja, ni mokrenja na pod – samo normalan pas koji je otad nadalje volio djecu.

(…)

Životinje mogu biti po utjecajem ili Duha Svetog ili zloduha. Bileamova magarica

Životinje su obdarene sjećanjem te su sasvim sigurno kadre razmišljati (na svoj način), mogu biti po utjecajem ili Duha Svetog ili zloduha. Sjetite se kako je Gospodin otvorio usta Bileamovoj magarici te je ona progovorila proroku.

»Kad je magarica ugledala Jahvina anđela, legne pod Bileamom. Bileam pobjesni i poče tući magaricu štapom. Tada Jahve otvori usta magarici te ona progovori Bileamu: „Što sam ti učinila da si me tukao tri puta?“ Bileam odgovori magarici: „Što sa mnom zbijaš šalu! Da mi je mač u ruci, sad bih te ubio!“ A magarica uzvrati Bileamu: „Zar ja nisam tvoja magarica na kojoj si jahao svega svoga vijeka do danas? Jesam li ti običavala ovako?“ – „Nisi!“ – odgovori on. Tada Jahve otvori oči Bileamu i on opazi anđela Jahvina kako stoji na putu s golim mačem u ruci. Pognu on glavu i pade ničice. Onda će mu anđeo Jahvin: „Zašto si tukao svoju magaricu već tri puta? Ta ja sam istupio da te spriječim, jer te put meni naočigled vodi u propast. Magarica me opazila i preda mnom se uklonila sva tri puta. Da mi se nije uklanjala, već bih te ubio, a nju ostavio na životu.”« (Br 22,27–33)

Ovdje valja primijetiti nekoliko stvari. Prije svega, zamijetite kako se magarica sjećala čitave svoje povijesti s Bileamom i podsjetila ga na nju.

Potom, imala je istančan osjećan za pravednost te je Bileama pozvala na pokajanje jer je bio nepravedan prema njoj. Kao treće, posjedovala je sposobnost (zacijelo potpomognuta Duhom Svetim) vidjeti anđela Božjega te prema njemu osjetiti ispravan sveti strah. (Sjetite se kako četiri bića u obličju životinja iz Knjige Otkrivenja 4–6 padaju nice pred prijestoljem Božjim i klanjaju mu se zajedno sa starješinama i zajednicom nebesnikâ.) Kao četvrto, znala je brojati! I ustrajno je odbijala poći dalje u pogibao, iako ju je tri puta udario. Kao peto, bila je kadra raspravljati s Bileamom te se branila bolje no što bi većina nas bila u stanju pod pritiskom! Kao šesto, posjedovala je mudrost te se njome poslužila kako bi svoga gospodara spasila od propasti.

Razumije se da je posrijedi poseban slučaj, u kojemu je Duh Sveti omogućio magarici ponašati se na način koji daleko nadilazi normalne sposobnosti nerazumnih životinja.

No primijetite: Božja Riječ kaže samo da joj je Bog otvorio usta, no ne i da je kroz nju progovorio poput trbuhozborca! Isti se hebrejski izraz: patach pey („otvoriti [mu] usta”) koristi u Ezekielu, kada mu je Bog dao proročke riječi (v. Ez 3,27; 33,2). Iako je Bog dao Ezekielu riječi koje je trebao izgovoriti, ovaj izraz ne znači da je Ezekiel djelovao kao lutka na koncu, niti da je Bog preuzeo njegovu sposobnost razmišljanja. Naprotiv, Bog mu je omogućio promišljeno i dragovoljno surađivati s njime.

Čini se da je Bog u ovome slučaju na trenutak uklonio kletvu koja počiva na prirodi sve od Adamova pada te magarici omogućio razmišljati i djelovati onako kako je bio stvorio sve životinje prije Pada (v. Rim 8,20–21).

Bez obzira je li ova pretpostavka točna, sasvim je sigurno da životinje posjeduju sjećanje, osjećaj za pravednost te sposobnost razmišljanja. Zbog toga ih sile tame mogu nastanjivati i služiti se njima.

Poštovanje prema životinjama

Za ozdravljenje i oslobođenje životinja vrijede ista načela kao i za ljude. Moramo uvažavati njihovu volju. Možemo se susresti s duhom neke životinje i očitati njezin karakter na sličan način kao što to činimo s ljudima te u tom smislu trebamo uvažavati jedinstvenu narav svake životinje. Fundamentalisti i legalisti mogu koliko žele tvrditi da životinja ne može posjedovati slobodnu volju i vlastiti raspoznatljivi karakter. Oni među nama koji su odrasli među životinjama na farmi, znadu kako svaka životinja itekako posjeduje i vlastitu volju i osobnost!

I kod životinja je, baš kao i kod ljudi, potrebno ozdravljati sjećanja. Valja izagnati zloduhe, no treba im također onemogućiti pristup putem ozdravljenja sjećanjâ. Životinje, poput ljudi, trebaju ljubav i nježnost da bi primile i zadržale svoje ozdravljenje. Jednako im tako valja omogućiti iskazivanje zahvalnosti i ljubavi prema onima koji su ih izbavili iz nevolje. (…)

Ulomak iz knjige Johna Lorena Standforda i Marka Standforda Oslobođenje i unutarnje ozdravljenje. Više o knjizi možete saznati OVDJE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Priredila Martina Vidaković; Book.hr