Uključite se u našu Viber zajednicu.

Foto: LeManna, Shutterstock

Osvanuo je još jedan sunčan jesenji dan
Ispod pokrivača iz sna mami me cvrkutom ptičica
Život je lijep, radostan i doista
dobro nam je ovdje biti, pomislim budeći snene oči
sretna da imam gdje nasloniti glavu i
Kome ovaj dan pokloniti i sebe
Zahvalno pogled mi ode put Neba

I tako tišinom jutra dok sunce lagano visine osvaja hodam između lonaca i tava
dok stari mačak oko noga mi se mota
U srcu prebirem događaje
Već odavno skratio je dan

Negdje u sumrak Kain ubija Abela
A ja ne znam za lijevo i desno
Znam da umiru djeca dok se o miru govori
nasmiješenim maskama
i gadi mi se sladunjav govor iz fotelja, blještavih soba na pozornici dok se prekida jedan po jedan san
Vrijeme tka crveni plašt

Hodam
U vrtu obrezane još jednom procvjetale ruže i još proljetno cvijeće cvijeta
Hodam stazom ispred sebe gledam nepažnjom da ne zgazim mrava
možda i uzalud…
Odnekud zamirisa jesen i krizanteme
miris upaljenih svijeća i grobova
kroz koje prođe i dio svih nas…
Vrijeme curi i svatko u svom kutku svemira živi ispod Neba
Život i san

Dok se penjem teškim korakom uz brdo
znam gore me čekaju ruke
Gore na vrhu na kamen sjedam
Šutnjom pitam nepomični kip ispred sebe: „A šta da učinim ja?”
„Dijete”
Iz duše mi izleti krik:
„Mama”
Počinuh
Marina

Za Book.hr priredila A. P.