Foto: Shutterstock

Gdje ljudi žive zajedno, pomirljivo, tamo je radost i mir, djelić raja. No, u kući gdje jedan prema drugom nosi u srcu optužujuće misli pune gorčine, svađa se s drugim, ne oprašta mu, tamo je dio pakla. Znamo kako rijetko možemo naći kuće koje predstavljaju djelić raja, jer je nepomirljivost i ogorčenost veoma raširen grijeh, osobito među pobožnima.

To je nerazumljivo s obzirom na to da je Isus u propovijedi na gori obećao tešku kaznu onom koji ima u srcu nešto protiv svog brata. Zato nas On poziva da se bezuvjetno pomirimo sa svojim bratom, jer nas inače čekaju strašne posljedice (Mt 5,23-26).

Nepomirljivi zaslužuju smrt

Takvi će dospjeti na mjesto što ga Gospodin naziva „tamnicom” – drukčije izraženo: oni će doći u carstvo tame gdje će biti „plač i škrgut zuba” i velike muke. A apostol Pavao piše u Poslanici Rimljanima (1,31-32) da nepomirljivi zaslužuju smrt. On na drugom mjestu ubraja nepomirljive među one nevrijedne i opake ljude posljednjeg doba, na kojima je Božja srdžba (2 Tim 3,3).

Vjernicima koji zapravo ne bi trebali dospjeti pred sud prijeti sud i kazna, pa čak i pakao budu li ustrajali u nepomirljivosti. No, tko to prihvaća kao istinito, taj zbog toga mrzi i odbacuje taj grijeh. Ali tko vjeruje Isusovoj riječi koja ima valjanost i po kojoj će Gospodin postupiti? Najčešće joj ne vjerujemo, jer se pozivamo na to da je Isus milosrdan. Možda iznosimo argument da Isus poznaje naše srce i zna kako nam je neizrecivo teško oprostiti čovjeku koji nas je povrijedio ili nam tobože učinio nepravdu, izrabio nas ili o nama loše govorio, klevetao nas, koji je zgazio našu čast ili naškodio nama ili našima. Možda si umišljamo kako Isus razumije da jednostavno ne možemo izići nakraj s takvim gorkim korijenom u svom srcu. Mislimo da nas On razumije kad se noću budimo i uvijek nam iznova stoji pred dušom onaj koji nas je povrijedio onim što nam je učinio i tada u našem srcu navire optužba za optužbom protiv tog čovjeka.

Da, nitko nas po svoj prilici ne poznaje i ne razumije tako dobro kao Isus. Njemu je poznata naša vezanost za grijehe i naziva sebe milosrdnim velikim svećenikom. No, ipak je zaprijetio teškom kaznom ljudima koji žive nepomireni, čije je srce puno gorčine i optužaba. On je to učinio upravo zato što je milosrdni veliki svećenik koji nam je oprostio sve grijehe i oprašta svaku našu krivnju. Jer zato što nam je po Njemu pripalo milosrđe, tada izaziva silnu Gospodinovu srdžbu ako mi onima koji su nam nešto skrivili ne iskažemo milosrđe. Tu nema za nas izmicanja.

Zašto ne opraštaš ti kome je toliko oprošteno?

U priči o zlom slugi stoji jasno pred nama ta činjenica: ako je Gospodin nama oprostio mnogobrojne grijehe, samo je po sebi razumljivo da će On povući svoje oproštenje i svima nam opet zaračunati sve grijehe ne budemo li oprostili onom koji nam je nešto skrivio. Da, Njegova će nam srdžba suditi i odvesti nas na mjesto muka (usp. Mt 18,34).

Tako su gorčina i nepomirljivost grijesi koji vape u nebo, jer glasovi onih kojima ne želimo oprostiti prodiru u Božje srce i optužuju nas. Tada nas poput strijele pogađa odgovor iz Gospodinovih usta: vežite tog slugu koji se usuđuje ne oprostiti, a ja sam njemu oprostio. Tko će ga vezati? Pali anđeli koji će ga odvesti sa sobom i baciti u najgoru tamu, kao što Isus na drugom mjestu opisuje to vezanje (Mt 22,13).

Gorčina i nepomirljivost izazivaju najveću srdžbu Jaganjca Božjeg koji nam je svojom krvavom žrtvom dodijelio svoje oproštenje, iako bi nas Isus zapravo morao optužiti zbog naših grijeha i svega onog što smo mu učinili. Naša nepomirljivost i gorčina zatvaraju Božje srce za naše molbe. Nepomirljivost skupa sa svim našim optužbama protiv brata ne podiže samo barijeru prema bratu, već odmah i prema Bogu. Zato je za naš život vezano da živimo pomireni, da pokopamo optužbe – inače ćemo u vječnosti mi biti optuženici i prema tome osuđeni da prebivamo s nepomirljivima u carstvu tame.

Kako se možemo osloboditi svojih nepomirljivih misli i postupaka

Ali kako se možemo osloboditi svojih nepomirljivih, optužujućih misli i postupaka? Tako da molimo neka na nas padne Božje svjetlo. Ako optužujemo ljude oko sebe, trebamo optužiti i sami sebe; ako smo bili razočarani, moramo vidjeti koliko smo mi druge razočarali, drugima otežali život. Tako ćemo se okaniti optuživanja, optuživanja i ogorčenosti, grijehu koji nas kao užetom veže za đavla, optužitelja. Stoga, moleći i preklinjući ne dajmo mira dok nam Gospodin ne bude darovao pokajanje zbog toga grijeha nepomirljivosti. Kajanjem će utihnuti naše optužbe kao same od sebe, nestat će one stare nepomirljivosti i gorčine i otvorit će nam se oči za ono za što smo prije bili slijepi.

Ako smo imali u srcu nešto protiv nekog drugog ili znamo da drugi nosi u srcu nešto protiv nas i ne živimo pomireni s njim, trebamo s njim razgovarati, ako je moguće. Hoće li on prihvatiti našu pruženu ruku, to je njegova stvar i odgovornost. Važno je jesmo li poniznog srca i imamo li ljubav prema svom protivniku. U toj je ljubavi velika moć da se druge promjeni i uspostavi pomirljiv odnos s njima. Sutra može biti prekasno za pomirenje s našim bližnjim koji nas je povrijedio. Ako smo namjerno propustili da se pomirimo, tada će nas optužitelj zbog našeg ogorčenog, optužujućeg i nepomirljivog držanja uzeti u svoje carstvo kao nekoga tko u duhu pripada njemu. Zato je važno odmah djelovati gdje smo do sada živjeli nepomireni, smjesta odbaciti optužujuće misli i voditi protiv njih žestoku borbu vjere.

Isus je međutim došao uništiti đavolsko djelo u našoj duši – gorčinu, optužbe, nepomirljivost. Isus je poslao Duha Svetog koji želi izliti u naše srce ljubav, milosrdnu Božju ljubav. Tko vjeruje u to, doživjet će to, bude li ustrajao u vjeri; to znači ne bude li se umorio svakodnevno zazivati ime Isusa Pobjednika zbog Njegove otkupljujuće krvi.

Onako istinski kao što je Bog DA i AMEN, tako ćemo mi po Isusovu obećanju da On oslobađa moći grijeha, biti uistinu oslobođeni.

Ulomak iz knjige „Tako se postaje drukčijim” autorice majke Basilee Schlink.

Izdavač: Karitativni fond UPT Đakovo” (Narudžbe na adresu: Knjižnica U PRAVI TRENUTAK, 31 400 Đakovo, p.p 51; Tel/fax: 031/811-774)