Foto: Screenshot, YouTube/One for Israel Ministry

Yassir je bio odgajan u radikalnoj islamskoj sekti u Sudanu te su ga od djetinjstva učili da mrzi kršćane, a osobito Židove. Njegovu priču, izvorno objavljenu na YouTube kanalu ‘One for Israel Ministry’, prenosimo u cijelosti:

„Zaharija je bio jedini kršćanin u cijeloj školi. Bio je dobar, pametan i pristojan. Mrzio sam ga. Mislio sam da, zbog toga što sam musliman, moram biti bolji od njega. Ali on je bio bolji.

Zahariju smo u školi fizički zlostavljali svakog dana, a jedne noći – složili smo se da ćemo ga ubiti. Bilo nas je pet, popeli smo se na drvo i čekali ondje. Zahariju smo zaskočili nakon što je prošao ispod drveta. Plakao je, vikao, tresao se… Slomili smo mu ruku, nogu, raskrvarili ga… Počeo je vikati i moliti pomoć, stoga sam stavio svoju ruku na njegova usta. Drugi su ga nastavili udarati.

Zbog svega toga sam se osjećao ponosno. Zapravo, radili smo nešto za Alaha. Htjeli smo ga zadovoljiti. Zaharija je nakon nekog vremena utihnuo te je prestao disati. Ostavili smo ga u šumi, u stanju između života i smrti. Vratili smo se, oprali se. I započeli molitvu. Zaharija se nikada nije vratio. Nisam ga više vidio…

Strogi islamski odgoj

Odgajan sam u fanatičnoj muslimanskoj obitelji. Otac me, dok sam imao 8 godina, odveo u školu K’urana gdje su mi obrijali glavu. Sjedili smo u krugu, učitelj je sjedio u sredini tog kruga, a u ruci je držao poprilično dugačak bič. Bio sam prisiljen zapamtiti sve iz K’urana, a za svaku pogrešku bih dobio udarac bičem po sredini glave.

Niste smjeli plakati jer se u našoj kulturi muškarce odgajalo da nikada ne plaču. Međutim, ja sam plakao svake noći. Počeo sam mrziti ljude. Počeo sam mrziti sve one koji nisu muslimani, a osobito Židove. Bio sam spreman boriti se za Alaha. Ali svake noći, dok bi se svjetla ugasila – nisam znao što će se dogoditi sa mnom ako slučajno umrem…

Smrtno bolesni rođak

Moj mali rođak je bio bolestan. Doktori su rekli: „On će umrijeti!“ te su mu dali samo nekoliko dana života. Jednog dana u bolnicu su došla dvojica kršćana. Jedan od njih me htio pozdraviti, ali sam u posljednjem trenutku vidio križ na njegovoj ruci. Stoga sam povukao ruku te rekao: „Neću taknuti tu ruku!“ Onda je on izustio: „Čuli smo da je ovo dijete bolesno… Možemo li se pomoliti za njega?“ – i samo zbog pristojnosti, rekao sam: „Okej!“

U molitvi su se obratili Bogu kao da razgovaraju sa svojim prijateljem. Rekli su mu: „Bože, molim te, ozdravi ovo dijete!“ Minutu nakon što su izrekli: „Amen“, dijete je otvorilo svoje oči po prvi put u četiri tjedna. Rođak je krenuo micati svojim rukama, govoriti… a onda je ustao iz kreveta i počeo hodati. I jedan od ta dva molitelja obratio mi se te rekao: „Znaš, pravo čudo je zapravo u tome što Bog želi promijeniti tvoje srce. Vjeruješ li da je Isus živ?“ – odgovorio sam da vjerujem jer tako tvrdi i islamska tradicija. On mi je odgovorio: „Baš zato što je živ, i ti možeš razgovarati s njim!“ To je promijenilo cijeli moj život.

Dok sam počeo čitati Sveto pismo, nitko me nije morao uvjeravati da volim Židove. Jedini način na koji muslimani mogu zavoljeti Židove jest da upoznaju Isusa.

Roditelji ga ‘pokopali’

Volio sam svoju obitelj, oca, majku, svoju zajednicu… Kada sam odlučio pratiti Isusa, djed i otac su mi kazali: „Više nisi jedan od nas!“ Čak su organizirali sprovod, pozvali prijatelje i obitelj te donijeli mrtvački sanduk i rekli: „Naš sin je mrtav! Proglašavamo ga mrtvim bez obitelji.“

Obratio sam se Bogu s pitanjem: „Gdje si sad?“ – a onda sam čuo glas koji govori: „I sam znaš da je grob, u kojem je tvoje ime zapisano, prazan. Pogodi što: moj grob je također prazan!“

Susret nakon 25 godina

Po prvi put nakon mnogo godina posjetio sam Egipat u sklopu pastoralne konferencije. Jedan od sudanskih pastora mi je prišao i upitao me: „Odakle si došao?“ Podijelio sam s njim svoju priču, a on je počeo plakati. Pitao sam ga: „Zašto plačeš?“ – on je odgovorio: „Sjećaš li se ti mene? Moje ime je Zaharija.“

Sjetio sam se… Zadnji put sam ga vidio u toj tamnoj noći. Ponovno sam mogao živo čuti njegov vrisak, iako je od toga prošlo 25 godina. Vidio sam njegovu slomljenu ruku, nogu… Počeo sam uviđati ožiljke koje sam mu prouzročio. Počeo sam osjećati sram. Shvatio sam da sam bio zla osoba. Bio sam užasan.

Zaharija me pogledao direktno u oči i rekao: „Yassire, baš zato što si me toliko mrzio, ja sam uvijek molio za tebe.“

Otvorio je svoju Bibliju i minutu nakon što ju je otvorio, vidio sam da je moje ime zapisano na prvoj stranici. Mrzio sam ga, a on je molio za mene. Toga dana Bog mi je objavio: „I prije nego si počeo razmišljati o meni, ja sam već mislio na tebe!“

Da biste voljeli one koji vas mrze, trebate nekoga čije ime je Yeshua.“

Za Book.hr preveo i priredio L. M.