Foto: Shutterstock

Postoji mnogo dokaza da „nas njegove rane iscijeliše” (Iz 53,5). Uzet ću si slobodu i iznijeti svoje vlastito svjedočanstvo. Da je potrebno, pozvao bih tisuće svojih poznanika koji bi mogli reći da su u Kristovim ranama bili iscijeljeni. No i pored toga, ne smijem zadržati svoje osobno svjedočanstvo. Da sam kojim slučajem bolovao od smrtne bolesti i da mi je neki liječnik dao lijek koji me je iscijelio, ne bih se stidio ispričati vam sve o tome. Iznio bih svoje vlastito iskustvo kao dokaz, kako bih vas nagovorio da i vi koristite mog liječnika.

„Pokušavao sam ponašati se najbolje što sam mogao, ali bio sam sve očajniji…”

Prije mnogo godina, kad sam bio mlad, breme mog grijeha bilo je nevjerojatno teško. Nisam upao ni u kakav veliki grijeh niti me je itko smatrao posebno zlim prijestupnikom. Međutim, ja sâm smatrao sam se takvim i imao sam dobar razlog za to. Moja je savjest bila osjetljiva jer bila je prosvijetljena te sam smatrao, s obzirom da sam imao pobožnog oca i pobožnu majku molitelje koji su me učili putovima pobožnosti, da sam sagriješio protiv svjetla. Kao posljedica toga, u mom grijehu postojao je veći stupanj krivnje od grijeha mojih mladenačkih prijatelja koji nisu uživali moje prednosti.

Nisam mogao uživati u zabavama mladosti jer sam osjećao da sam oštetio svoju savjest. Odlazio bih u svoju sobu i tamo sjedio, čitao Bibliju i molio za oproštenje, ali mir nije dolazio. Rano ujutro sam se budio i čitao najozbiljnije vjerske knjige koje sam mogao naći, želeći si olakšati breme grijeha. Nisam uvijek bio tako tmuran, ali povremeno je bijeda moje duše bila vrlo velika. Riječi proroka koji je tužio i Jobove riječi odgovarale su mojem žalosnom slučaju. Radije bih izabrao smrt nego život. Pokušavao sam raditi i ponašati se najbolje što sam mogao, ali po mom vlastitom sudu, postajao sam sve gori i gori. Bio sam sve očajniji i očajniji.

Odlazio sam na svako moguće mjesto bogoštovlja, ali nisam čuo ništa što bi mi dalo trajnu utjehu. Na kraju sam jednoga dana čuo jednoga jednostavnog propovjednika Evanđelja…

„Pogledaj! Pogledaj! Mladiću, pogledaj!”

On je navodio tekst iz Knjige proroka Izaije: „Pogledajte u mene i spasit ćete se svi krajevi zemaljski…” (Iz 45,22).

Kad je rekao da je sve što trebam učiniti pogledati u Isusa – u Isusa raspetog – jedva sam mogao povjerovati. Zatim je nastavio: „Pogledaj, pogledaj, pogledaj!” A onda je rekao: „Na lijevoj strani galerije je mladić koji je vrlo jadan. On neće naći mir dok ne pogleda u Isusa.” Zatim je povikao: „Pogledaj! Pogledaj! Mladiću, pogledaj!” I pogledao sam. U tom mi je trenu došlo olakšanje i osjetio sam takvu neopisivu radost da sam bio u stanju ustati i povikati: „Aleluja! Slava neka je Bogu! Oslobođen sam bremena moga grijeha!”

Mnogi su dani otada prošli, ali moja me vjera drži i potiče da pričam priču besplatne milosti i požrtvovne ljubavi. Nadam se da ću za svojih posljednjih sati sjediti u krevetu i govoriti o ranama koje su me iscijelile. I nadam se da će poneki mladić, o da, i poneki starac, odmah isprobati taj lijek. On je dobar za sve karaktere i za sve životne dobi.

„Njegove nas rane iscijeliše” (Iz 53,5). Tisuće i tisuće iskusile su i potvrdile taj lijek.

„…govorimo ono što znamo, svjedočimo za ono što smo vidjeli…” (Iv 3,11). Neka Bog dâ da i drugi mogu primiti naše svjedočanstvo kroz silu Duha Svetog.

Autor: C.H. Spurgeon. Izvor: časopis „Put života” (časopis za dublji duhovni život. Izlazi jednom mjesečno i besplatan je. Čitatelji ga mogu naručiti putem telefona, poštom i elektroničkom poštom.) Put života, Ilica 200, Zagreb; 01/370-7628; [email protected].