Foto: Pixabay

U nekoj gostionici sjedio je na Badnju večer čovjek koji je zaboravio Boga, zanemario svoje vjerske dužnosti. Odavno nije bio u crkvi, već mnogo godina njegova usta nisu izgovarala riječi molitve. I te je večeri nakon dugoga sjedenja u gostionici pošao kući. Došao je do crkve kad je na zvoniku otkucalo pola noći. Zvona su svečano pozivala vjerne kršćane na polnoćku. Narod je ulazio u rasvijetljenu crkvu da se po­kloni novorođenome Kralju.

A onaj čovjek, što je došao iz gostionice, promatrao je nevinu djecu oko jasli­ca. Promatrao je i maloga Isusa, a usta su mu i nehotice počela pjevati s narodom. Najednom mu se oči orosiše suzama

I toga je čovjeka nešto povuklo u crkvu. Ušao je i stao kod jaslica. Oko jaslica su se okupila djeca koja su promatrala maloga Isusa u jaslicama. „O kako je lijep, kako je sladak mali Isus“, čuo je šaputanje djece. I orgulje su svečano zabrujale, a narod je oduševljeno pjevao božične pje­sme. Sva su srca bila razdragana. A onaj čovjek, što je došao iz gostionice, promatrao je nevinu djecu oko jasli­ca. Promatrao je i maloga Isusa, a usta su mu i nehotice počela pjevati s narodom. Najednom mu se oči orosiše suzama. Sjetio se svoga djetinjstva kada je i on s rodi­teljima dolazio na polnoćku, kada je sretan gledao Djetešce u jaslama, kada je ljubio to Djetešce svim žarom nevinoga srca.

„O moj Isuse, vrati mi ne­vinost moga djetinjstva, vrati mi vjeru, vrati mi sreću i mir duše.“

Došao je trenutak podizanja. Sav je narod ušutio i kle­čeći se klanjao Isusu koji je u bijeloj svetoj hosti­ji došao na oltar među svoj narod. Pokleknuo je i taj čovjek te molio skrušena srca: „O moj Isuse, vrati mi ne­vinost moga djetinjstva, vrati mi vjeru, vrati mi sreću i mir duše.“ Ustao je i ponovno pogledao Djetešce u ja­slama i pričinilo mu se kao da ga je maleni Isus milo pogledao. Od toga trenutka opet je postao sretno dijete Božje. Živo je povjerovao. Postao je dobar katolik i opet je bio sretan čovjek.

Možda se i ti s tugom sjećaš nevine mladosti

Možda se i od nas netko s tugom sjeća nevine mladosti svoje. Možda nekome glas milosti šapće: „O da mi se povratiti u ono sretno doba djetinjstva kada nisam znao za grijeh.“

„Vrati se, vrati, možeš i moraš se vratiti na put nevinosti jer ćeš samo tada biti sretan. Zaista ti velim, ako ne postaneš kao dijete, kao dobro i nevino dijete, ne ćeš ući u Kra­ljevstvo nebesko i moje sveto porođenje ne će ti biti na spasenje.“

Dobra je ta želja, spasonosna misao. I maleni Isus govori takvoj duši iz betlehemskih jaslica: „Vrati se, vrati, možeš i moraš se vratiti na put nevinosti jer ćeš samo tada biti sretan. Zaista ti velim, ako ne postaneš kao dijete, kao dobro i nevino dijete, ne ćeš ući u Kra­ljevstvo nebesko i moje sveto porođenje ne će ti biti na spasenje.“ A svi mi u ovoj najsvetijoj i najblagoslovljenijoj noći kleknemo u duhu pred jaslice u Betle­hemu! Ne trebamo mnogo govoriti jer noćas anđeli pjevaju. Pustimo anđele neka veselo pjevaju svoj Gloria, a od ljepote i divote neka naše srce, koje je mekano i toplo u ovoj svetoj i blagoslovljenoj noći, samo od sebe bije i kuca. Neka bije i kuca od žarke ljubavi i tople za­hvalnosti prema malome Isusu.

Zahvala malenom Isusu

Da, maleni Isuse, mi Ti sada zahvaljujemo na sve­mu! Hvala Ti i na ovoj svetoj i blagoslovljenoj božićnoj noći. Sve što znamo o Bogu, o nama samima, o na­šem životu, donijelo nam je Svjetlo ove noći. Tko je Bog koji je stvorio cijeli ovaj svijet, znamo po Tebi, dra­gi Isuse, i to moramo Tebi zahvaliti. Kako smo došli na ovaj svijet i kamo ćemo poći nakon smrti, i to znamo po Tebi, maleni Isuse. I to imamo Tebi zahvaliti.

fra Petar Ljubičić, Book.hr