Foto: B.R.; LM Design

Sjećate li se teškog slučaja opsjednuća Meksikanca, s kojim se je papa Franjo prihvatio baviti na daljinu te je na njega jednom prilikom položio ruke na Trgu svetog Petra?

Jesu li vam poznati slučajevi u Međugorju? Sotona izaziva vidioce; opsjednuta osoba levitira; Podbrdom uz pjesmu vjernika odzvanjaju i urlici Zloga…

U ovome nemirnom stoljeću u tijeku je neviđena bitka između Boga i Sotone. Vrhovni poglavar Crkve neprestano upozorava vjernike na napade Zloga! „Otac laži“ uspio se probiti u današnje društvo upravo zahvaljujući uvriježenome stavu da je đavao srednjovjekovna izmišljotina. Zbog toga uvjerenja Zli danas zavodi sve više duša i njegova moć i utjecaj dosežu neviđenu razinu.

Dakle, postoji li Sotona?

Autor knjige istražuje činjenice, razgovara sa svjedocima, bilježi iskustva brojnih svećenika za koja javnost dosad nije čula, uspio je dobiti pristup tajnim arhivima u kojima se nalaze neobjavljene bilješke najvećih egzorcista na svijetu.

Fabio Marchese Ragona nalazi se na ovom istraživačkom putovanju samo na nekoliko koraka od Pakla kako bi, uz pomoć vodećih stručnjaka, otkrio istinu o jednoj od najstarijih praksi u povijesti, egzorcizmu.

Sve do posljednjeg susreta, oči u oči sa Sotonom…

Fabio Marchese Ragona, autor knjige/ foto: ©Gabriele Alessi

Iz predgovora

Ova knjiga Fabija Marchesea Ragone dobro je dokumentirana knjiga koja budi velik interes, koju se guta čitajući i koja može biti vrlo korisna.

Prije svega, posebno je korisna onima koji vjeruju u postojanje đavla i mogućnost đavolskih opsjednuća i zlostavljanja. Zapravo, čitajući je, sigurno će pronaći daljnje potvrde onog u što su već vjerovali. (…)

To potvrđuje, na primjer, i činjenica da, osim izuzetaka, iako vrlo rijetkih, za njih nikad nije predviđena posebna nakana u molitvi vjernika tijekom euharistijskog slavlja, iako u Uvodu u Obred egzorcizama na talijanskom stoji da su te osobe najsiromašnije među siromašnima i da ih Crkva mora ljubiti osobitom ljubavlju

Nažalost, te su osobe gotovo u potpunosti zaboravljene u Crkvi i za veliku većinu vjernika kao da i ne postoje. To potvrđuje, na primjer, i činjenica da, osim izuzetaka, iako vrlo rijetkih, za njih nikad nije predviđena posebna nakana u molitvi vjernika tijekom euharistijskog slavlja, iako u Uvodu u Obred egzorcizama na talijanskom stoji da su te osobe najsiromašnije među siromašnima i da ih Crkva mora ljubiti osobitom ljubavlju (usp. br. 16). Važno je, naprotiv, sjetiti ih se i „zajednički“ moliti kako bi bile oslobođene. Čitanje ove knjige može biti pomoć u postizanju tog cilja.

Ova će knjiga biti od velike koristi i svim onim katolicima koji još uvijek ustraju u uvjerenju da đavao i demoni ne postoje te, slijedom toga, ne vjeruju u mogućnost opsjednuća i đavolskih zlostavljanja. (…)

Liječnicima i psihijatrima također bi bilo dobro pročitati ovu knjigu. Mogli bi misliti da su slučajevi kojima se bavimo mi egzorcisti svi slučajevi sa psihičkom i psihijatrijskom patologijom. I odluče li se pročitati ovu knjigu, susrest će se, među brojnim slučajevima, i sa Sarinim slučajem koji bi ih trebao potaknuti na razmišljanje.

fra Benigno

Iz knjige

„Iznenada se budim, usred noći. Još jednom me u snovima uznemirava velika sova drijemalica koja leti na nebu iznad grada, držeći među kandžama crni dnevnik. To je moj stari dnevnik koji mi je grabežljivica, u toj noćnoj mori koja se ponavlja, istrgnula iz ruku i sad bi ga mogla odnijeti tko zna gdje, daleko, i spriječiti me da ga pročitam. Tko je sova koja već godinama ovim dnevnikom unosi nemir u moje snove? (…)

Od kad sam, u jednom mahu, u njega zapisao ono nevjerojatno iskustvo proživljeno jednog hladnog zimskog poslijepodneva, odlučio sam da ga više neću otvoriti, možda iz straha, možda stoga što sam siguran da bi mi se pred očima ponovno pojavili oni urlici, ono režanje i posebno onaj, na trenutke razjaren, pogled onoga koji očajnički traži Boga i nikako ga ne uspijeva pronaći.

Tog dana, prije nekoliko godina, svećenik mi je prije početka obreda rekao: „Nakon moje smrti morat ćeš sve ispričati, posvjedočiti također svoju istinu u koju mnogi ne vjeruju.“ Egzorcist je preminuo, a ja nikad nisam imao hrabrosti ispuniti ono obećanje

Istovremeno tu je i dogovor koji me veže uz ovaj dnevnik, obećanje koje sam dao jednom egzorcistu i koje nikad nisam ispunio. Tog dana, prije nekoliko godina, svećenik mi je prije početka obreda rekao: „Nakon moje smrti morat ćeš sve ispričati, posvjedočiti također svoju istinu u koju mnogi ne vjeruju.“ Egzorcist je preminuo, a ja nikad nisam imao hrabrosti ispuniti ono obećanje. (…)

Shvatio sam da prije no što ponovno uronim u to, tako destabilizirajuće sjećanje, moram biti spreman: moram istražiti taj fenomen, moram učiti, moram potražiti priče i svjedočanstva, moram shvatiti kako je moguće da se takvi događaji zbivaju i dan danas, vjernicima također. Pritom ne mogu ne krenuti iz središta kršćanstva, iz Grada Vatikana, upravo od tamo gdje je Sotonin dim ušao kroz neku pukotinu, kao što je na to ukazao sveti Pavao VI. Još danas ću otputovati u Rim, kako bih što više otkrio o egzorcizmima, kako bih se upoznao sa svim najsloženijim aspektima ovog svijeta. I kad putovanje bude gotovo, u miru ću ponovno pročitati dnevnik te posljednji put ponovno proživjeti onaj moj susret s demonom.“

Autor