Svjedočanstva

NEVJEROJATNA ŽIVOTNA PRIČA IRENE SENDLER

Njemica koja je spasila 2 500 židovske djece tijekom Drugog svjetskog rata postala uzorom svima koji se bore za živote nerođenih „Dovoljan je bio smiješak stražarima i lavež tog psa da ju bez mnogo pitanja propuste natrag u grad. U nekoliko je godina tako Irena spasila točno 2500 djece!!! Ponovit ću još jednom: dvije tisuće i pet stotina djece!“

Nevjerojatna životna priča Irene Sendler: Njemica koja je spasila 2 500 židovske djece tijekom Drugog svjetskog rata postala uzorom svima koji se bore za živote nerođenih

Na kraju donosim nevjerojatnu, ali istinitu priču, koja nas mora oduševiti za »nemoguće« stvari! Godine 2009., u 98. godini, umrla je poljska Njemica Irena Sendler. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata zaposlila se kao vodoinstalater/zavarivač u varšavskom getu, mračnu mjestu nepojmljiva, strašna stradanja Židova. U toj demonskoj i ljudskoj bijedi nije tražila posao samo da bi krpala popucale cijevi, već je duboko u srcu odlučno odlučila konkretno pomoći zarobljenoj i istrebljivanoj braći Židovima.


Irenin ‘lukavi’ plan

Budući da je bila Njemica, znala je za planove nacista, koji su u svojoj suludoj demonkraciji nakanili uništiti Božji izabrani narod. Tako je skovala lukav plan: na dnu svoje torbe za alat iznosila je novorođenu djecu iz geta, prevozeći ih u zadnjem dijelu svojeg kamiončića. Imala je i posebnu vreću u kojoj je skrivala i onu veću djecu. Sa sobom je vodila i svojeg psa, naučivši ga da laje kad god bi ju propuštali vojnici na izlazu iz toga stravičnog mjesta poniženja i trpljenja, nakon radnog vremena. Dovoljan je bio smiješak stražarima i lavež tog psa da ju bez mnogo pitanja propuste natrag u grad. U nekoliko je godina tako Irina spasila točno 2500 djece!!! Ponovit ću još jednom: dvije tisuće i pet stotina djece! Dječice, koja su bez obzira na bilo koje obzire, uvijek i samo djeca. Najveće blago, najdraži dar, najljepša radost svijeta.

I najmrskiji neprijatelji neprijatelja spasenja naše duše. Nažalost, pri jednom su ju pokušaju izvlačenja izgladnjelih mališana njemački vojnici ipak otkrili te su ju svirepo i žestoko pretukli te su ju, slomivši joj i ruke i noge, ostavili polumrtvu u vlastitoj krvi. Da su znali za tisuće spašenih, odmah bi ju, nesumnjivo, bili i ubili. No Irena je voljom Božjom preživjela. Pomno je zapisivala imena sve djece koju je izbavila iz pakla geta i čuvala taj popis u staklenoj boci zakopanoj ispod drveta u zadnjem dijelu svojeg dvorišta. Nakon rata pokušala je pronaći preživjele roditelje djece i okupiti obitelji, no većina ih je tragično, neljudski okončala život u plinskim komorama. Djeca kojoj je pomogla bila su smještena u domove ili su posvojena.

Nominacija za Nobelovu nagradu

Irena Sendler bila je nominirana za Nobelovu nagradu za mir. Nije dobila to priznanje. U očima velikih bila je ipak premala. Nema veze. Sve patnje, strahovi i mnogi drugi problemi (trebalo je negdje i smjestiti svu tu djecu!) nisu ju spriječili da čini dobro i da iskazuje milosrđe najmanjima. Sa svim tim odličjima na svojem srcu ušla je kao junakinja u kraljevstvo nebesko! A sva ona dječica – mučenici, koja nisu preživjela pakao geta, dočekala su ju na vratima neba! Zamislite, jedna krhka žena, a toliko spašenih života! Što sve možemo kada surađujemo s Gospodinom! Niti okupirana zemlja, glad, špijuni, zamračenje, policijski sat, logori, zastrašivanja, ubijanja… nisu mogli spriječiti tu hrabru dušu da čini nemoguće, jer naš Bog je Bog nemogućega!

Ne mogu se nadiviti toj nepoznatoj, sjajnoj, blagoslovljenoj ženi. Prava zvijezda! Zamišljam kako je u raj praćena četama dječjih duša, uz poklike svetaca i uzdignute njoj u čast bliješteće mačeve milijarda anđela! Neprestano se vodi duhovni rat, a kršćani žive i rade za nebo, ne za ovaj svijet. Merhametli duša, što bi rekli u Bosni. I nije samo njezin kraj – prijelaz u kraljevstvo – bio spektakularan, pobjedonosan i svjetlosan. I njezin je život ovdje, na zemlji, bio itekako životan: sreća nakon spašavanja svakoga pojedinog djetešca neusporediva je i uistinu čudesna! Tako se i mi osjećamo u udrugama i inicijativama za život nakon što spasimo djetešce od pobačaja, kao i njegove roditelje. Svi smo pozvani činiti slično. Dok samo plačemo nad svojim žalostima i nesrećama, život nam brzo i tužno prolazi. No čim se okrenemo drugomu, sve dobiva svoj smisao i Bog postaje tako stvaran i tako opipljiv. Zato hrabro!

Hvala Bogu na svemu! Hvala mu i na problemima, mukama, bolima; neka se po svemu tome proslavi onaj koji nas čeka u vječnosti, kad će nam konačno biti sve jasno.

Ulomak iz knjige „Iznad Tebe zora sviće (spasi dušu svoju, dok još možeš)” autora p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Na vrh