Foto: ESB Professional, Shutterstock

Jesen

Spremit’ ću kofere i poslati na perone kuda prolazi vlak na put bez povratka
U njih ću složiti brige, probleme i ovaj put
Kao i prošle jeseni očistit ću ladice od straha i laži koliko se da
Neka ostanu u njima vjera i nada
Ionako se brigama ne može ništa promijeniti

Nema dileme, jesen je tu
Priroda priča neke stare i nove priče
Na grani se njiše pjesma lastavice koja se sprema letjeti u toplije
krajeve
I ja ću s njom ostaviti komfor gnijezda koje sam plela od misli i želja
I bez obzira na obzire, slušat ću jesenje priče ispod prozora gdje mi duša
čuđenjem diše od ljepote
od ploda zrela i neću pokupiti ispod stabla trule plodove neka ih zemlja
skrije do proljeća
Milije mi je ubirati med iz ruku što bride
od pognute kičme
I dalje ću pisati o Ljubavi, o Ljepoti
Čuđenjem gledati oko sebe
Gdje sam, tko sam, kamo pripadam

Opet je jesen rujna stigla mene koja sijem, režem i sadim kao da je
proljeće i je
u meni nestaju nemiri na misao o prolaznosti i neka, vrijeme je
i kako lijepo je imati vrijeme
Neprocjenjivo za gledati čudesna djela
Kako život ne umire samo se mijenja
Iz truleži može rasti najljepše cvijeće

Opet je jesen stigla i zatekla mene u igri riječima, vjetru na leđima
s mirisima dozrelih jabuka
pite iz pećnice dok
u daljini ćutim ubrzalo vrijeme
Sačuvaj nas, Bože, nevremena
i nevjere
Molim znači dišem i
Samo s Tobom mogu sve…

…Samo jednom sam ovdje i sada…
…što je jesen bez kiše…
Biti, što mi treba više
Tu pripadam
Opet je stigla jesen ili sam nju ja
ne znam, bit’ će da je na sredini Istina

Marina

Za Book.hr priredila A. P.