Foto: Motoki Tonn, Unsplash

Neka ih
Neka meni mojih jesenjih kišnih puteljaka
hladnih zimskih noći bez sna, spokoja
prašine na putu, blata
teturanja i padova na uzbrdicama
tereta na slabim i nemoćnim plećima
Neka meni križeva i poniženja, suze u oku, skrivanja
neka onih koraka u nepoznato i dana koje sam prespavati htjela
Neka ih svih
svih prošlih dana koje je trebalo živjeti uvijek ispočetka
Neka tišina, šutnje i samotnih traženja
Ljepote u svakoj vlati trave, mirisu cvijeta, drveću, pticama, u zraku koji udišem
u smjeni dana i noći, u jutarnjem buđenju, snu i na javi, u ljudima, u sebi
Neka ih
onih svih tamnih, sivih
I onih stvari najsitnijih
I boli koja ruši ja
Njih u kojima sam ostavljala sve
Bez njih ne bih nikada pronašla dijete u sebi
Marina

Za Book.hr priredila A. P.