Foto: Vanessa; Pixabay; The Chosen*

Sine, sve je moje tvoje. Evanđelje po Luki

U ožujku nas Hrvate posebno raduje blagdan svetog Josipa, našeg zaštitnika. Njegova zaštita nad ovim područjem datira iz 17. stoljeća a danas se nastavlja Njegovim aktivnim sudjelovanjem u našim životima. Brojna su svjedočanstva vezana uz ovog sveca, od pronalaska doma, što sam i sama čudesno iskusila, do pronalaska supružnika, pomaganja u raznim bezizlaznim poteškoćama, ozdravljenjima itd.

Svatko tko je to iskusio, zna kolika je jednostavnost i snaga Josipova zagovora.

Foto: Tim Mossholder; Unsplash

Čitajući svjedočanstva iz Međugorja još kao studentica, pronašla sam svjedočanstva o svetom Josipu, i iznutra osjetila da bi mi on možda mogao pomoći jer sam imala devet ispita kao uvjet za upis u iduću godinu i sitne financijske probleme. U pozadini sam maštala o odlasku u Međugorje, ali to je bilo financijski neizvedivo. Odlučila sam otići u grad i kupiti devetnicu. Usput ću se naći s prijateljem koji živi blizu knjižare. Tek sam bila kupila devetnicu a prijatelj me već iznenadio kovertom u kojoj je bio iznos dovoljan i za put u Međugorje i za rješenje ostalih problema. Sveti Josipe, stvarno si brz!

Foto: Myrna Migala; Pixabay

Zahvalno sam izmolila devetnicu, te položila svih devet ispita. I od tad se ne odvajam od Josipa. To je bio početak moje pobožnosti prema njemu, koja ne prestaje. Svaku devetnicu, svako pismo, svaku molitvu prima vrlo šutljivo i jednostavno.

Dom

Od početka braka smo u najmu i selili smo praktički svake godine, sveukupno pet puta. Baš svaki put kad smo tražili stan, prolazili smo nevjerojatne poteškoće. Tek kad bismo izmolili devetnicu svetom Josipu, ta naša potreba bi se riješila. Jednom smo saznali da moramo iseliti, točno 19. ožujka, na Josipov blagdan. Nekoliko dana nakon toga bio je potres u Zagrebu, i cijela zemlja u karanteni. Oglasa skoro nije niti bilo. Ali pronašli smo stan za najam i uselili 1. svibnja, opet na Josipov dan.

Naša druga kći nosi njegovo ime, automobil koji sam nacrtala Josipu vozimo već četiri godine a naš sadašnji dom je poseban znak njegove pomoći.

Suprug i ja željeli smo kuću, uz jako puno želja. Sve te želje napisali smo svetom Josipu i stavili ih iza njegova kipa. Molili smo 30-dnevnicu, devetnicu, i skoro svaki tjedan vozili se područjem na kojem smo htjeli kuću. Ne zna se tko je imao više želja, suprug, ili ja koja sam Josipu napisala da želim okućnicu od 2000 m², za što niti je bilo oglasa, niti smo si to mogli priuštiti. Shvatila sam: trebam tražiti puno i baš ono što istinski želim pa ako mi sveti Josip ispuni i pola, bit ću sretna. Napisali smo da želimo i radionu, i gospodarski objekt, i još puno toga. Molili smo i maštali a cijene nekretnina su samo rasle. Nismo bili ni kreditno sposobni jer suprug nije nikako mogao dobiti ugovor na neodređeno, ali nakon odlaska svetom Josipu u Svetište u Karlovac i to je riješeno.

On mi je na to rekao neka napišem nešto u stilu da smo obitelj koja traži kuću, da navedem njegov broj i tu cedulju ubacim u sandučić. Idući dan zazvonio je mobitel…

Dok smo se tako jednom vozili autom, suprug je ugledao jednu kuću i rekao da mu se sviđa baš ta. Ja sam mu se nasmijala i rekla da je baš lijepo odabrao područje koje je za nas preskupo a kuća niti nije na prodaju. Svaki tjedan on me uporno vozio u tu ulicu i pokazivao tu kuću. Nakon nekoliko tjedana naljutila sam se na njega jer mi to nije imalo smisla. On mi je na to rekao neka napišem nešto u stilu da smo obitelj koja traži kuću, da navedem njegov broj i tu cedulju ubacim u sandučić. Rekla sam da ću napisati, ali neka on ubaci. Idući dan zazvonio je mobitel. Zvao je vlasnik kuće i rekao da se upravo spremao staviti je u oglas. U kuću smo uselili 1. svibnja, radiona i gospodarski objekt dobro dođu za razne potrebe a najveći problem je kositi 2000 m².

Nataša Štimac; Book.hr

*