Foto: Stefan Kunze, Unsplash

Ponekad se bojimo za spasenje naših bližnjih koji ne žive po Božjem. Bismo li se uistinu morali time baviti? Ili takve situacije moramo prepustiti Bogu, jer briga za vječno spasenje pripada svakomu ponaosob, a naša je zadaća samo svjedočenje?

s. Bogna: „Morali bismo biti Božji nasljedovatelji, odnosno raditi sve što ne narušava slobodu drugog čovjeka, a dovodi do njegova spasenja. Koristiti sva moguća sredstva, ali bez ikakva pritiska. Nerijetko mi prilaze roditelji odrasle djece i žale se: „Kakvu smo pogrešku učinili da je moj sin otišao od vjere?“. Pokušavaju obratiti svoju djecu koristeći iste metode koje već odavno ne funkcioniraju: „Moraš ići u crkvu! Idi na ispovijed!“ Ali na taj način postižu potpuno suprotan efekt, a ponekad čak i gube odnos s djetetom.

Mudar poput zmije

Moramo nasljedovati Boga koji poštuje ljudsku slobodu. Što ne isključuje inventivnost u brizi za drugoga. Treba biti mudar poput zmije – kaže Isus. Način postupanja ovisi o vrsti odnosa koji nas povezuje. Kod visoka stupnja povjerenja i bliskosti možemo ponekada komu odbrusiti istinu u lice. U drugim okolnostima moramo malo gimnasticirati. Ne moramo ni biti uvijek u toj „misiji“ smrtno ozbiljni. Ponekada spretno izrečena aluzija u polušali jače dotakne srce nego dugo i gorljivo pripovijedanje o paklu.

Iz knjige „Bog traži čovjeka” autorice časne sestre Bogne Młynarz, ZDCh. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A.