Foto: Shutterstock

No ni znatiželja nije dobra i vodi nas u ćorsokak. (Ispovijedaš li Bogu znatiželju? Moraš sve znati i vidjeti, Facebook neprestano radi, sve komentiraš, trošiš vrijeme, muž i djeca trpe, uvlače ti se stvari svijeta u srce…) Sve treba smireno i ozbiljno ispitivati. Ja se uvijek vraćam na Fátimu i Lourdes. Ta su mi mjesta nekako uzor za sva ostala. Evo vidjelaca: skromni, siroti, neuki, odbačeni, osramoćeni, oklevetani. Potpuno maleni, slabašni, a beskompromisni, uvjereni, čvrsti, puni žara, posvećeni. Može li vidjelac ne biti mučenik? Jesu li se oni svađali, branili, dokazivali svoje – na način kako to čini svijet? Mogu li, nadalje, vidjeoci pušiti, opijati se, voditi tvrtke, imati silna bogatstva, sportske terene i vozila, hotele, živjeti mondeno i boemski, biti svugdje dočekivani kao filmske zvijezde, graditi svoje crkve i kapele, vazda govoriti sladunjavo, biti neposlušni autoritetima, djecu školovati na najboljim i najskupljim koledžima, baviti se politikom, imati ukazanja kraj bazena, na kruzeru ili u privatnim odajama nekih svjetskih figura?

Bilo je, svakako, i svetaca sa svakojakim karakterima u prošlosti. Neki su se borili s ovisnostima, neki su bili u depresiji, neki su imali strahovi te kušnje prema tijelu… Ali…

Ne ciljam na nikoga posebno, ali neki tvrde da postoje i takvi, osobito na Zapadu. Meni nije sporno daje vidjelac i dalje čovjek, sa svojim manama, i da griješi, i da ga Gospa ili tko drugi od »nebeskog personala« neće promijeniti čarobnim štapićem, i da, u konačnici, i ne treba biti Superman. Ali ipak, nekako mi u ovakvim opisima i primjerim a ne dostaje one temeljne – svetosti. Svetosti, koja se vidi u »neprijateljstvu prema svijetu i prijateljstvu prema Bogu«, kako negdje piše u Pismu. Bilo je, svakako, i svetaca sa svakojakim karakterima u prošlosti. Neki su se borili s ovisnostima, neki su bili u depresiji, neki su imali strahovi te kušnje prema tijelu… Ali ono svjetovno, tjelesno, ono od pale prirode, ono od »starog čovjeka« nekako su strastveno odmicali od sebe, borili su se protiv tog duha, živjeli su nekako više nalik – Isusu. Ljubili su skromnost i siromaštvo, skrivali se od masa, prezirali titule, nisu se upuštali u modno i moderno. (…) Malo je škakljiva ta tema…

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Ak’ odrastem bit ću katolik“ p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.