Foto: CalypsoArt, Shutterstock

Netko će pitati zašto toliko raznih poruka i pobožnosti… Srce Isusovo, Krv Kristova, rane Isusove, pobožnosti Gospi i svecima, milosrđu Božjemu… A sada još i Duša Kristova!

Odgovaram citirajući sv. Franju Saleškoga: »Važno je otkriti pobožnost koja najviše odgovara karakteru pojedinca. I ograničiti se na nju. Zato je mnogo izraza pobožnosti, jer je mnogo karaktera…«

GUbljenje u religioznosti

Osobno, upozoravam vjernike da se i u religioznosti čovjek može izgubiti, ako pretjeruje, ako se uzoholi, ako pobožnost postane kao neki put manipulacije ili čak idolopoklonstva. Nije dobro množiti pobožnosti s jedne strane, a s druge strane izolirati se od ljudi i njihovih poteškoća; nije kršćanski stavljati na sebe maske pobožnosti, a iznutra živjeti u grijehu, s ljudskim obzirima, osudom drugih i drugačijih. Nije u redu pobjeći u pobožnosti od straha i u tjeskobi pred nekim ili nečim. Odaberimo sebi jednu, dvije omiljene pobožnosti, njih produbljujmo, otkrivajmo, trudimo se ostati u tomu duhu i duhovnosti.

Čitajmo i razmišljajmo

Čini mi se da to štovanje Duše Kristove nekako u sebi povezuje mnoge pobožnosti te ih na jedan način ujedinjuje u ono najvažnije. Svakako čitajmo i razmišljajmo. U vremenima kad je duša čovjeka postala nevažna, nepostojeća, štoviše, kad je samo tijelo bitno i naglašeno i izrabljivano i kada osjećamo sveprisutni kult tijela i tjelesnoga… Nauk i pobožnost, stvarnost i volja, misli, bogatstva i planovi Duše Kristove mogu nam pomoći da se probudimo, obratimo, posvetimo i spasimo. (…)

Iz knjige „Jao, jao Babilon je pao! (A ti ne moraš ako nećeš!)” autora p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad