Foto: Shutterstock

Zanimljivo je da u svojim ukazanjima u Lourdesu, Fátimi i na drugim mjestima Majka Božja stalno preporučuje molitvu Krunice. Ne poziva nas da molimo časoslov, niti na razmatranje duhovnog štiva, niti na euharistijsko klanjanje, niti na unutarnju ili mentalnu molitvu. Sve su to dobri oblici molitve, odobreni od Crkve, a prakticirali su ih mnogi svetci. Zašto onda Marija poziva jedino na molitvu Krunice?

Odgovor na to pitanje možemo naći kod vidjeoca iz Lourdesa i Fátime. Marija se je ukazala neukoj djeci, koja nisu znala pravo ni čitati ni pisati. Krunica je za njih bila prikladna škola molitve i po njoj su malo-pomalo naučili dobro moliti, jer ona vodi od usmene molitve do meditacije i konačno do kontemplacije. S Krunicom svatko tko se da voditi Mariji može doći od unutarnje molitve bez ikakve posebne tehnike ili komplicirane prakse.

To ne znači – ­i to želim naglasiti – da je molitva Krunice samo za „glupe“ ili jednostavne ljude. Čak su i veliki intelektualci pred Bogom bili djeca, koja su u svojoj molitvi uvijek jednostavna i iskrena, uvijek puna pouzdanja i uvijek mole s vjerom.

Svi kršćani pozvani su na tzv. nutarnju molitvu, koja nas dovodi do iskustva Božje blizine i prepoznavanja njegova djelovanja u našim životima. Molitvu Krunice možemo usporediti sa sviranjem gitare. Govorne molitve – Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu – glavne su kršćanske molitve, ukorijenjene u Svetom pismu. One su kao ritam u pjesmi.

Ali obično brnkanje po gitari nije sviranje. Kao što ni ponavljanje riječi bez razmišljanja nije unutarnja molitva. Osim ritma, potrebni su i tonovi. Otajstva su Krunice poput akorda na gitari. Govorna molitva je samo okvir za razmatranje otajstava.

Naša molitva postaje glazba

Akordi daju ritam molitvi koja se ponavlja te se tako život Isusa i Marije odvija pred našim očima. Meditirajući razmišljamo o onome što se događa u svakom otajstvu i što to znači za naše živote. U Nazaretu se Sin Božji utjelovio u Mariji. U svetoj pričesti on dolazi k meni. U Getsemaniju Isus se je znojio krvlju. On pati, u agoniji je, a njegovi prijatelji spavaju. Mogu li ja bdjeti s njim ili se moje oči zatvaraju od umora? Na uskrsno jutro Isus je uskrsnuo i izišao iz groba. Prvi dan stvaranja stvoreno je svjetlo. Prvi dan u tjednu Isus je pobijedio smrt i dao nam život. On može promijeniti tamu mojeg života u svjetlost.

I tako naša molitva postaje glazba. Drugim riječima, više nije  monotona i dosadna, nego puna slika i misli. I kada Božja milost to dopusti, također ispunjena nadnaravnim nadahnućima i nagnućima.

Još je jedna stvar potrebna za skladnu glazbu ili uza duboku i intimnu molitvu: melodija koju pjeva srce. Kada sviramo gitaru, potreban je i glas da interpretira glazbu. Kada molimo Krunicu, to je pjesma našeg srca, dok svoj život prikazujemo Bogu, u tempu molitve i meditacije. Pjesma srca omogućuje nam proniknuti u otajstva Krunice: Za mene si bičevan i ja sam te udario. Oprosti mi! Uzašao si na nebo, Gospodine. Čeznem za tobom, za tvojim kraljevstvom, svojom pravom domovinom.

U kontemplaciji osoba koja moli gleda otajstva pred svojim očima i istodobno doživljava posebne osjećaje u srcu i samog Boga pred sobom. Onaj tko moli, pjeva pjesmu svojega vlastitog života, u kojem se prirodno rađaju različite želje: Ti si imao majku – ozdravi moju bolesnu majku. Ti si bio okrunjen trnjem – pomozi mi u mojoj financijskoj poteškoći koju ne mogu riješiti. Ti si poslao Duha Svetoga – bez tebe nemam hrabrosti niti snage donijeti dobru odluku.

Imajući to na umu, sljedeći savjeti mogu pomoći onima koji mole Krunicu da od govorne molitve napreduju prema meditaciji i unutarnjoj kontemplaciji:

1) Odredite vrijeme za molitvu

Naš je dnevni raspored pretrpan. Manje ili više svjesno planiramo vrijeme za svaku aktivnost i sastanak. Ponekad je dobro predvidjeti i odvojiti dvadeset ili trideset minuta za Krunicu. Taj susret s Isusom i Marijom treba nam biti jednako važan kao i svi ostali planirani susreti. Svi možemo odvojiti vrijeme za Krunicu, u početku možda samo jednom ili dvaput tjedno. S vremenom, a to nam treba biti cilj, bit će nam lakše naći vremena za svakodnevnu molitvu Krunice.

2) Ne žurite

Pouku o molitvi mogu nam dati zaljubljeni. Tijekom romantične večere nitko ne pogledava na sat, niti se žuri brže pojesti ili izostavlja desert. Romantična večera se produžuje koliko je god moguće, a možda i nastavlja ugodnim druženjem uz piće te se uživa u svakome njezinu trenutku. Isto je tako i s Krunicom. Ne smijemo na nju gledati kao na niz Zdravo Marija koje se prisiljavamo ponavljati. Vrijeme treba provoditi u razmatranju. Treba se zadržavati u pojedinim mislima. Može se i prestati nizati Zdravo Marije ako je potrebno. Na početku se može samo šutjeti. Ako imam takav pristup i ako sam svjestan koliko je važan taj dvadesetominutni susret, onda ću dobro moliti. To će biti dobra molitva, jer želim udovoljiti Voljenomu, a ne sebi.

3) Uživajte u tom iskustvu

Sveti Ignacije preporuča tzv. treći oblik molitve, koji se sastoji od prilagodbe riječi i ritma vlastitomu disanju. Često je dovoljno u molitvi Krunice malo stati između otajstava i sjetiti se da me Isus i Marija gledaju s radošću i ljubavlju i biti zahvalan što sam poput malog djeteta koje blebeće te tako izričem koliko volim Boga. Zato je korisno zastati i nekoliko puta udahnuti prije nego nastavimo izgovarati molitvu.

4) Nježan pogled

Izgovorene riječi Krunice samo daju ritam molitve. U svojim mislima mogu i trebam izići van iz ritma i ući u otajstvo koje se razmatra. Stoga je korisno naglasiti otajstvo u svakoj Zdravo Mariji, a ne samo na početku desetice. Trebamo se zagledati Voljenomu u oči i dopustiti mu da i on pogleda nas, svojim nježnim pogledom i očima punim ljubavi.

5) Dajte se zadiviti

Jedan je od najvažnijih koraka prema unutarnjoj molitvi srca pomak od razmišljanja i zamišljanja prema radovanju i divljenju. Sjetite se zaljubljenih kad se susretnu. Oni se nisu našli da bi planirali što će si međusobno dati ili što bi mogli raditi sljedeći put, nego da bi uživali u zajedničkom vremenu i radovali se jedno drugomu. Listanje obiteljskog albuma nije kao listanje povijesne knjige. U albumu vidimo ljude koji su nam važni, koje volimo i koji vole nas. Takvo treba biti i naše gledanje Isusa i Marije u Krunici!

6) Gledajte očima srca

Neki ljudi zatvore oči dok mole da bi se bolje koncentrirali. Neki pak gledaju u određenu točku ili u raspelo. U svakom je slučaju važno otvoriti oči svojeg srca. Molitva je Krunice poput odlaska u kino. Ona je gledanje slika. Moramo se zapitati koga, što i kamo gledamo dok razmatramo Isusovo rođenje, njegovo raspeće ili uzašašće na nebo. I u nekim prigodama trebamo se usredotočiti na detalje u tim slikama, razmišljati o dahu vola i magarca koji su grijali Isusa, o probodenoj Isusovoj ruci, o suzama u Ivanom očima dok je gledao kako Isus uzlazi na nebo.

7) Molitva riječima, mislima i srcem

Riječi prati otvoren um, ali srce ima glavnu ulogu u molitvi. Svi veliki duhovni autoriteti slažu se da se molitva srca sastoji od afekata, dakle duševnih osjećaja i gibanja. Terezija Avilska veoma jednostavno veli: „Ne misli, nego samo voli!“ Jedna starija žena mi se je požalila da ne može razmatrati dok moli Krunicu i da jedino može ponavljati u sebi: „Isuse, Marijo, volim vas!“ Čestitao sam joj. K tomu bi nas molitva Krunice upravo i trebala dovesti!

Autor: mons. Florian Kolfhaus (Catholic News Agency)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)