Svjedočanstva

RECENZIJA NOVE KNJIGE

Mislila sam da ću se udati najkasnije do 23. godine. Evo me na pragu četrdesete, još uvijek sama… Nakon moje zadnje veze život mi je stao. Bio je to gadan prekid. Moj odnos s Bogom bio je ozbiljno narušen jer nisam mogla prihvatiti da se moja i Njegova volja po prvi put ozbiljno sukobljuju i da nemam Njegov blagoslov. Bilo je jasno kao dan, a u meni mrkla noć. Znate onaj osjećaj kad se morate ponovno vratiti među samce, a već ste vidjeli i vjenčanje i djecu…

TRI KORAKA DO PRAVE LJUBAVI Mislila sam da ću se udati najkasnije do 23. godine. Evo me na pragu četrdesete, još uvijek sama…

Foto: Shutterstock


 

Kad sam bila tinejdžerica, mislila sam…

Dragi čitatelju, draga čitateljice,

obično se od nas prevoditelja traži da samo prevedemo tekst i šutimo. Zapravo, ako nas nitko ne primijeti, znači da smo dobro obavili svoj posao. O temi samaštva mislim da bih, bez lažne skromnosti, mogla napisati doktorat, a vjerujem i mnogi od vas koji ste ovu knjigu uzeli u ruke. Kad sam bila tinejdžerica, mislila sam da ću se udati najkasnije do 23. Da ću do tada završiti školu, odseliti se od svojih, postati „svoj čovjek“, a valjda će mi u život ušetati i „moj čovjek“. Evo me na pragu četrdesete, još uvijek sam sa svojima, moga čovjeka nema ni na vidiku, a jedino što sam uspjela napraviti jest završiti školu i zaposliti se. Poražavajuća životna matematika. Nisam od onih koji ganjaju karijeru i koji se ne žele vezati uz nekoga dok ne završe fakultet. Uvijek sam bila otvorena za taj korak i zaljubljivala sam se valjda u svako drvo, ali ti su muškarci bili „drveni“ prema meni. Pretjerana sramežljivost, manjak samopouzdanja, nedostatak iskustva i nezdravi obrasci ponašanja kao žličica „Vegete“ – i eto recepta za garantirani dugogodišnji neuspjeh.

Jednako bolni jesu dočeci novih godina, Božići, blagdani, ljetovanja, kada čovjek osjeća da nigdje ne pripada. Volite vi svoju obitelj i prijatelje, ali to više nije dovoljno. Kad dođete na more, oko vas su obitelji s djecom. Znani i neznani zapitkuju vas što čekate…

Moji su prijatelji u srednjoj školi mislili da sam lezbijka ili da ću u časne jer nikada nisam imala dečka, a voljela sam religioznost i duhovnost od malih nogu. Zaljubljivala sam se u homoseksualce, emocionalno nedostupne muškarce, zauzete, oduzete, svrstane, nesvrstane, spašene, nespašene, prilazila im prva, čekala da oni priđu, upoznavala muškarce online, pokušala intenzivno moliti, pa jedno vrijeme ne moliti uopće, očarala se da bih se razočarala. Boljelo je. Jednako bolni jesu dočeci novih godina, Božići, blagdani, ljetovanja, kada čovjek osjeća da nigdje ne pripada. Volite vi svoju obitelj i prijatelje, ali to više nije dovoljno. Kad dođete na more, oko vas su obitelji s djecom. Znani i neznani zapitkuju vas što čekate, što ste toliko izbirljivi, zašto još roditeljima niste podarili unuke itd. Onda vas odjednom stave na „ignore“, otpišu zauvijek i svrstaju u ladicu s ostalim izgubljenim slučajevima kojima ni sveti Ante ni Rita niti Juda Tadej ne mogu više pomoći. Nakon moje zadnje veze život mi je stao. Bio je to gadan prekid. Moj odnos s Bogom bio je ozbiljno narušen jer nisam mogla prihvatiti da se moja i Njegova volja po prvi put ozbiljno sukobljuju i da nemam Njegov blagoslov. Bilo je jasno kao dan, a u meni mrkla noć. Znate onaj osjećaj kad se morate ponovno vratiti među samce, a već ste vidjeli i vjenčanje i djecu.

Teško je kad ste samac, a još teže kad ste uz to vjernik. Neovisno o tome živimo li u Americi, Europi ili Australiji, imamo li fakultetsku diplomu ili ne, jesmo li muškarac ili žena, more nas iste brige i pitanja: „Želi li Bog da zauvijek ostanem solo? Zašto uvijek završim u nezdravoj vezi? Što s bolnim prekidom? Postoji li samo jedna prava osoba za mene? …“

Guglala sam, čitala, dvojila, propitkivala i slučajno naišla na Debrin blog. U njezinim osobnim padovima prepoznala sam svoje. U pitanjima njezinih čitatelja iščitavala sam brige i probleme svojih prijatelja samaca ovdje u Hrvatskoj. Teško je kad ste samac, a još teže kad ste uz to vjernik. Neovisno o tome živimo li u Americi, Europi ili Australiji, imamo li fakultetsku diplomu ili ne, jesmo li muškarac ili žena, more nas iste brige i pitanja: „Želi li Bog da zauvijek ostanem solo? Zašto uvijek završim u nezdravoj vezi? Što s bolnim prekidom? Postoji li samo jedna prava osoba za mene? …“ Potaknuta kvalitetnim člancima na Debrinu blogu, odlučila sam naručiti njezinu knjigu. Najiskrenije, žao mi je što ju nisam pročitala prije 20 godina. Uštedjela bih si puno muke i vremena. Knjiga je konkretna, s primjerima iz prakse i nije ju napisao neki teoretičar. Ne znam za vas, ali meni je nakon završenog fakulteta od same teorije i filozofiranja muka i kod ljudi iznimno cijenim praktičnost. Volim kad se zdravorazumska duhovnost, kršćanski nauk i psihologija spoje na dobrobit čovjeka, a to sam prepoznala u Debrinu radu. Knjiga je zamišljena kao radni udžbenik sa zadacima i pitanjima za promišljanje i odgovara na 25 najčešćih samačkih pitanja. Drago mi je što je Figulus pristao da je prevedem na hrvatski, i u cilju nam je isključivo da vam ona bude na blagoslov. Ljeto je pred nama, godišnji odmori počinju, konačno imamo više vremena za sebe. Postavite si izazov i pokušajte se držati naputaka.

Možda ćete otkriti, poput mene, da Bog traži od vas poput Abrahama da žrtvujete nekog svog Izaka i da još uopće niste spremni na brak, bez obzira na godine, da morate zaliječiti rane i riješiti se tereta

Nedavno sam na Youtubeu naišla na video jedne naše poznate motivacijske govornice koja pripada New Ageu, i savjetuje ljudima da meditiraju, koriste afirmacije, razmišljanju pozitivno. Čitajući komentare ispod videa, ostala sam posramljena koliko su rezultata ljudi postigli držeći se njezinih uputa. Koliko li će više Bog priskočiti u pomoć svojim vjernima, ako se drže Njegova nauka! Možda ćete otkriti, poput mene, da Bog traži od vas poput Abrahama da žrtvujete nekog svog Izaka i da još uopće niste spremni na brak, bez obzira na godine, da morate zaliječiti rane i riješiti se tereta. Neka vam brak ne bude cilj sam po sebi. Što kaže moja prijateljica Helena: „To je kao da idete doktorirati samo da dobijete titulu i ugled u društvu. Ako nemate plan što i kako s tim doktoratom poslije i ako on ne služi nekoj većoj svrsi, bit ćete razočarani.“

Bog i od nas traži kreativnost i angažman. On će nas iznenaditi, ali iznenadimo i mi Njega!

Iz četiri primjera s početka ovog teksta vidimo da nema jedinstvenog recepta za pronalazak ljubavi. Bog i od nas traži kreativnost i angažman. On će nas iznenaditi, ali iznenadimo i mi Njega! Jednoga dana ćemo upoznati pravu osobu i bit će nam jasno zašto nismo uspjeli prije i bit ćemo Mu zahvalni na svakom kiksu i fijasku. „Kad nije u Božje vrijeme, ne možete to forsirati. Kad je u Božje vrijeme, ne možete to zaustaviti“, rekao je Rumi, perzijski pjesnik iz 13. stoljeća. Do tada, potrudimo se sami postati prava osoba kako bismo, kad sretnemo svog bračnog druga, žalili jedino zbog toge što se nismo upoznali ranije.

Želim vam od srca da budete blagoslovljeni pravom ljubavlju makar se možda trenutno osjećate da je to uistinu „u nadi protiv svake nade“, ali „posve uvjereni da On može učiniti što je obećao.“

 

Jelena Prskalo, prevoditeljica

Knjigu ‘Tri koraka do prave ljubavi. Smjernice za one koji traže ljubav svoga života’, autorice Debre Fileta, možete kupiti ovdje.

Debra Fileta licencirana je stručna savjetnica i autorica brojnih članaka i knjiga o vezama i braku.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh